111. Beogradski „večiti derbi“ odigran je 20. septembra 1998. godine na Partizanovom stadionu. Tumbaković je vodio odličnu ekipu koja je u Evropi igrala sjajno i dobila Njukasl u čuvenim utakmicama. Partizan za koga su tada nastupali Krstajić, Ivić, Ilić, Tomić… sa pravom je nosio epitet favorita u ovom meču, ali do pobede nije došao ni malo lako. Poveo je u 27. minutu prelepim golom Đorđa Tomića, a vođstvo je imao u svojim rukama sve do 70. minuta, kada je Ljubojević doneo Zvezdi izjednačenje. Bližio se kraj utakmice, ekipa iz „Humske“ nije uspevala da probije odbranu Zvezde, a teško je i odolevala Zvezdinim napadima. Ljubiša Tumbaković se tada odlučio da u igru, nešto nakon sedamdesetog minuta, ubaci „džokera iz rukava“. Mladi Mateja Kežman koji te sezone samo što je stigao u klub, izašao je na teren pun samopouzdanja i željan dokazivanja.
„Očekivao sam da ću početi utakmicu, ali to se nije desilo. To je bila prava psihološka drama za mene, bio sam ljut, razočaran. Dugo sam telefonom razgovarao sa ocem i on mi je objasnio da treba da budem miran, strpljiv, da će doći tih nekoliko minuta i da ih iskoristim na najbolji mogući način. Njegova priča mi je pomogla, vratila mi samopouzdanje i mir. Čekao sam svoju šansu. Sećam se da je na tom derbiju Đorđe Tomić dao „strašan“ gol, oni su izjednačili i ja sam dobio šansu …“ – govorio je kasnije Kežman.
Igrao se 90. minut, Partizan je krenuo u kontru, Trobok, Tomić i Stojanoski su odlično kombinovali, a lopta je na kraju bila upućena u šesnaesterac, odbila se od igrača Zvezde i došla do Kežmana koji je bio potpuno sam. Zaleteo se i svom snagom „zabio“ loptu pod Jevrićevu prečku. Na terenu i tribinama zavladala je neopisiva radost. Kežman je istog trenutka postao miljenik „Grobara“. „Taj prvi derbi i gol u 90. minutu su sigurno doprineli da mi karijera izgleda tako kakva je bila. To je bila neka prekretnica. Čuveni, fantastičan gol levom nogom koji mi je preokrenuo celu karijeru. Dobio sam minutažu u Partizanu, postao sam idol navijača. To je derbi, jedna utakmica može da doprinese da mladi igrači dobiju vetar u leđa i da im ta jedna utakmica, jedan potez, jedan gol preokrenu celu karijeru, što se u mom slučaju i desilo.“ – prisećao se Kežman kasnije.
Mateja Kežman nije odigrao puno „večitih derbija“, jer je boje Partizana branio samo dve sezone, a nekadašnji napadač „Crno-belih“ ostaće upamćen po najboljem proseku od svih učesnika najvećeg praznika srpskog fudbala. Bio je strelac na svakoj utakmici protiv Crvene zvezde, ali ovaj gol iz 111. derbija sigurno mu je najdraži. Podsetite se sjajnog pogotka mladog Mateje Kežmana kojim je „kupio“ „jug“ za sva vremena: