Jap Stam – Otporan na bol

Jap Stam – Otporan na bol
Jap Stam – Otporan na bol
StarBet Kladionica Najbolji Bonusi

Jap Stam, legendarni defanzivac, počeo je karijeru 1992. godine u drugoj ligi Holandije u Cvoleu. Četiri godine kasnije prešao je u PSV. Iste sezone po prelasku osvaja Kup Holandije, a sledeće osvaja prvenstvo i superkup. Stam je bio važna karika ekipe PSV-a. Svojim sjajnim partijama koje je pružao zasluženo je 1997. godine bio proglašen “Holandskim fudbalerom godine”. U leto 1998. godine preselio se u Mančester junajted. Jap Stam je tada postao najskuplji odbrambeni igrač u istoriji, pošto ga je Mančester platio 10,6 miliona funti. U italijanski Lacio je otišao 2002. godine, nakon što je kritikovao menadžera Mančester junajteda Aleksa Fergusona u autobiografiji. Posle tri godine u Laciju, Stam je prešo u Milan, a 2006. godine se vratio u Holandiju, sa željom da karijeru završi u Ajaksu, sa kojim je imao dvogodišnji ugovor. Stam je odigrao 67 utakmica za Holandiju. Reprezentativnu karijeru okončao je posle Evropskog prvenstva 2004. godine.

Jap Stam je bio beskompromisan borac

Međutim, ono po čemu ga ljubitelji fudbala pamte iz igračkih dana to je njegova sirova snaga, požrtvovanje i beskompromisna borba za svaku loptu. Zbog toga je ovaj Holanđanin prozvan od strane navijača i novinara „Holandska stena„. Njegovo hadnokrvno lice, gotovo bez emocija, veoma dobro ilustruje njegovu izjavu koju je jednom prilikom dao: „Da nisam postao fudbaler, bio bih plaćeni ubica.“ Njegov stil igre bio je jednostavan. Koristio je svoju visinu od preko metar i 90 centimetara i ogromnu snagu, da u odbrani sprovede u delo devizu „lopta može da prođe, ali igrač ne“. Često je zbog svoje naravi ulazio u konflikte sa protivničkim igračima. Njima baš i nije bilo svejedno da „udare“ na „stenu“.

Jap Stam i Jan Koler vodili su mnogo duela na meču Holandija - Češka. Photo: Joe Klamar/AFP/Getty Images
Jap Stam i Jan Koler vodili su mnogo duela na meču Holandija – Češka. Photo: Joe Klamar/AFP/Getty Images

U prvoj utakmici na Evropskom prvenstvu 2000. godine u Holandiji i Belgiji, u grupi 4, sastale su se Holandija i Češka. Na suprotnim stranama našla su se dva fudbalska džina – Jan Koler kao napadač i Jap Stam kao odbrambeni igrač. Svi su jedva čekali da vide ko će se bolje snaći u direktnom duelu. Utakmica je bila „tvrda“, bez golova do pred sam kraj. Zato nije manjkalo oštrih startova i „muških“ duela. U jednom trenutku meča, na jednu visoku loptu krenula su dva najviša igrača na terenu…

Ušivanje Stama pored aut linije

Koler je bio bliži, ali iza njega Stam je skočio visoko i prvi zahvatio loptu. Pritom je glavom udario u glavu Češkog napadača. Bio je to prilično gadan sudar i Stam je za kratko vreme dobio jak podliv iznad levog oka u kome se nalazila velika posekotina iz koje je kapljala krv. Na licu Holanđanina nije se mogla pročitati ni najmanja emocija. Ipak, legendarni Kolina pokazao mu je da mora da napusti igru i sanira povredu. Izmena je već bila spremna, ali stamenom defanzivcu nije padalo na pamet da ode na klupu. Umesto toga, doktor reprezentacije ušivao mu je posekotinu pored aut linije, na živo, dok se na Stamovom licu i dalje nije mogla pročitati ni jedna naznaka da trpi velike bolove. Hladan kao čelik, izdržao je ušivanje. Potom se vratio u igru kao da se ništa nije dogodilo.

Jap Stam - Ušivanje na živo
Jap Stam – Ušivanje na živo

Međutim, trener „Lala“ nije hteo da rizikuje. Izveo ga je iz igre desetak minuta kasnije, imajući u vidu njegov značaj u narednim mečevima. Holandija je na kraju uspela da trijumfuje sa 1:0 golom Franka de Bura iz penala, u poslednjim minutima meča.
Gledajući snimak Japa Stama koga doktor ušiva pored aut linije dok je njegovo lice hladno kao led, i posle čega se vraća u igru najnormalnije, kao da se ništa nije dogodilo, postaje jasno koliko ovako čvrsti momci nedostaju današnjem fudbalu. U moru fudbalera koji simuliraju i valjaju se po terenu za svaki kontakt, nedostaju jedan Jap Stam, Nemanja Vidić, Karles Pujol… koji su glavom išli tamo gde drugi nisu smeli ni nogom. Podsetite se:

Prethodni tekstHokejaška tuča koja to zapravo i nije
Sledeći tekstEmil Zatopek – Treninzi na granici ljudskih mogućnosti