Toplog 8. Juna 1990. godine na Svetskom prvenstvu u Italiji, na stadionu „Đuzepe Meaca“, prvu utakmicu grupe B i uopšte ovog takmičenja odigrale su reprezentacije Kameruna i Argentine. Afrikanci su bili nepoznanica, nije se puno očekivalo od ove ekipe i Argentinci koji su bili aktuelni prvaci i imali jednog Maradonu, Buručagu, Balba, Kaniđu, Gojkočeu… trebalo je da trijumfuju bez mnogo problema. Međutim, ispostavilo se da će Kamerun biti najprijatnije iznenađenje prvenstva i u prvi meč su ušli bez respekta prema velikoj Argentini, pa su krenuli oštro i grubo, toliko da su mnogi ovu utakicu proglasili za jednu od najgrubljih u istoriji Svetskih prvenstava. Videvši da je rezultat na poluvremenu 0:0 i da Argentina igra očajno, trener “Gaučosa” u igru umesto Ruđerija uvodi Kaniđu, brzonogu „osmicu“.
Klaudio Kaniđa je već tada imao nadimak „El Hijo del Viento“ – Sin vetra, a dobio ga je zbog svoje brzine. Bilo je priča da se u detinjstvu bavio atletikom, a govorilo se da u vreme kada su Ben Džonson i Karl Luis trčali jedva ispod 10 sekundi, njegov najbolji rezultat na 100 metara bio je 10,7.
Klaudio Kaniđa je odmah počeo da pokazuje svoj raskošni talenat, a naročito brzinu, pa videvši odakle im preti opasnost Kamerunci su rešili da ga zaustave po svaku cenu, što je značilo da je od 46. minuta kada je ušao u igru kudravi Argentinac se više valjao na travi nego što je igrao fudbal. Startovi su bili nemilosrdni prema svim igračima iz Južne Amerike, ali najviše su to osećali Kaniđa i Maradona, a posledica toga bio je prvi crveni kartona za ekipu Kameruna koji je dobio Andre Kana-Bijik u 61. minutu. I kada su svi očekivali da sada Argentina završi posao na mišiće, desio se „hladan tuš“! U 65. minutu Omam-Bijik “nebeskim skokom” posle prekida doveo je Afrikance u vođstvo. Tek tada su Argentinci krenuli da “grizu”i imali nekoliko prilika, ali gruba igra protivnika nije im davala puno prostora.
Igrao se 89. minut i Kamerun je imao situaciju 3 na 3, priliku da stavi taćku na ovu utakmicu, ali nespretno su izgubili loptu i ona je nekako došla do Kaniđe. “Sin vetra” tada je rešio da opravda nadimak i zaista je poput vetra krenuo, neverovatnom brzinom ka golu protivnika, gotovo od svog šesnaesterca. Prva prepreka i pokušaj faula javila se u obliku Emanuela Kundea, koga je Kaniđa za tren oka obišao i izbegao podmetanje noge, ali je odmah stigla sledeća pretnja, i to dosta ozbiljnija. Viktor Ndip uleteo je Kaniđi u putanju, u noge. Klaudio Kaniđa je proturio loptu i znajući šta ga čeka skočio visoko, ali pošto je bio u punom trku, a Ndip podigao nogu da bi ga potkačio, Argentinac se zateturao, izgubio ravnotežu i gotovo pao na zemlju, ali je smogao poslednje atome snage da ponovo stigne do lopte i proturi je pre nego što ga je stigao Benjamin Masing, i brutalno sa obe noge uleteo u Kaniđu i bukvalno ga okrenuo u vazduhu. Od siline udarca Masingu je odletela kopačka, a publika na tribinama nije mogla da veruje onome što je upravo videla. Do tada nikada nije viđen crveni karton na otvaranju svetskih prvenstava, a u ovom bilo ih je dva, jedan od njih za start koji je bio možda najbrutalniji u istoriji ovog takmičenja.
Ovaj Masingov start obeležio mu je karijeru i ostao je upamćen jedino po njemu, a kasnije ga se prisećao na sledeći način: „Gde god da se pojavim, reakcije su: ‘Ah, to je onaj koji je startovao na Kaniđu.’ Svuda. Svi mi to kažu, čak i kada sam pre nekoliko godina otišao u Ekvatorijalnu Gvineju na Afrički kup nacija. Zbog toga me ljudi prepoznaju… Ja sam čuvao Dijega Maradonu, ali sam ga ostavio. Pomislio sam: ‘Ako Kaniđa bude imao vremena da održi ravnotežu i prenese loptu, mi smo gotovi. Zato sam u njega ušao kao kamion. Nisam mnogo razmišljao. Video sam kako su prošle moje kolege. Znao sam da će biti veoma opasno akoi i mene prođe i morao sam to da uradim na taj način.”
Masing je propustio naredne tri utakmice, a kada se vratio na teren skrivio je penal nad Gerijem Linekerom u porazu Kameruna od Engleske 3:2 u četvrtfinalu Svetskog prvenstva u Italiji. Preminuo je 2017. godine u 55. godini.
Podsetite se kako su izgledali grubi startovi nad Kaniđom i koji je bio jedini način da se zaustavi “Sin vetra”: