Druga polovina poslednje decenije 20. veka je bio zlatan period za jugoslovensku odbojku, koji je krunisan olimpijskom zlatnom medaljom u Sidneju 2000. godine. Na putu od kvalifikacija za EP 1995. godine do olimpijskog zlata bilo je mnogo mečeva za koje može da se kaže da su bili „presudni“, ali ako je neki meč pokazao svima da je Jugoslavija postala svetska odbojkaška sila to je svakako četvrtfinalni duel Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine protiv Brazila.
Jugoslovenski odbojkaši su na Olimpijske igre u Atlanti 1996. godine stigli kao trećeplasirani sa Evropskog prvenstva, ali i kao ekipa koja nije imala iskustva na planetarnim takmičenjima, pa se i sam plasman na Olimpijske igre smatrao velikim uspehom. Ipak, „Plava četa“ koju je sa klupe predvodio Zoran Gajić, a na terenu braća Grbić, Željko Tanasković i Dejan Brđović nije imala nameru da se zadovolji samim učešćem na Igrama, već su verovali da mogu i do zapaženijeg rezultata. Grupnu fazu takmičenja završili su na trećem mestu, pa im je posle „sumnjivog“ meča između Brazila i Kube umesto očekivanih Bugara za protivnika u četvrtfinalu došla reprezentacija iz zemlje sambe, kafe i fudbala.
Brazil je tada bio aktuelni olimpijski šampion, a „Plavi“ su tokom turnira zbog porodične tragedije ostali bez ponajboljeg igrača Dejana Brđovića, pa su „Karioke“ pre meča smatrani apsolutnim favoritom. Da je to bilo samo realno na papiru videlo se u prva dva seta koja su Jugosloveni dobili vrlo ubedljivo. Ipak, aktuelni olimpijski šampion nije imao nameru da se preda, dobijaju Brazilci treći i četvrti set i meč uvode u taj-brejk. Očekivalo se tada da mlada i neiskusna reprezentacija Jugoslavije neće izdržati pritisak petog seta toliko važnog meča, da će propuštena prednost biti teret koji neće znati da iznesu, ali da se veliki timovi pokazuju u najtežim trenucima videlo se i u petom setu meča Brazila i Jugoslavije.
Igrali su „Plavi“ bez greške u tom delu igre i pre svega zahvaljujući Vujeviću, Batezu i Mešteru vrlo brzo stižu do 14:10 i prve meč lopte. Tada je na servis liniju stao jedan od najboljih servera tog vremena Goran „Kvisko“ Vujević, koji šalje „bombu“ koju igrači Brazila primaju samo preko mreže, što je bio pravi trenutak da Vladimir Grbić skoči „do neba“ i silovitim smečom pošalje loptu neodbranjivo u polje Brazilaca i tako započne veliko slavlje Jugoslovena.
„Olimpijski šampion je na kolenima“ pisala je beogradska štampa, koja je i sama bila delimično iznenađena velikim trijumfom „Plavih“ odbojkaša. Jugosloveni su kasnije osvojili bronzanu medalju, prvu za tu zemlju na olimpijskim igrama, čime su svima pokazali da je svet dobio novu odbojkašku silu. Na putu ka senzacionalnom uspeh, ali i nekim kasnijim uspesima, mnogi smatraju da je ključan bio meč sa Brazilom, koji je svima pokazao da su jugoslovenski odbojkaši spremni za najveća dela.
Kako je izgledao poen kojim su „Plavi“ poslali kući olimpijske šampione, ali i koji po mnogima označava rađanje nove svetske odbojkaške sile, možete da se podsetite na snimku koji je pred vama.