Posle tačno 30 godina, košarkaši Olimpije predvođeni na klupi Zmagom Sagadinom uspeli su 1997. godine da se po drugi put u klupskoj istoriji plasiraju na fajnal-for Evrolige. Završnica borbe za titulu prvaka Evrope igrala se te sezone u Rimu, a košarkaši Olimpije (tada pod sponzorskim imenom Smelt Olimpija) baš kao i 30 godina ranije, poraženi su u polufinalu finalnog turnira. U gradu „ka kome vode svi putevi“ bolji od ljubljanskih „Zmajčeka“ u polufinalu bio je grčki Olimpijakos, koji je sa klupe predvodio Dušan Duda Ivković, a na terenu Dejvid Rivers. Posle tog poraza košarkašima Olimpije ostalo je samo da se što bolje pripreme za meč za treće mesto protiv Asvela, koji je u polufinalu poražen od Barselone, i da eventualnom pobedom u tom susretu izjednače najbolji evropski rezultat kluba u istoriji. I uspeli su Ljubljančani u toj nameri, odličnom igrom pre svega u prvom poluvremenu koje su dobili sa 19 poena prednosti, uspeli su da savladaju Asvel i dođu do trećeg mesta. Ipak, taj susret se osim istorijske pobede Olimpije, po mnogima još više pamti i po jednom događaju sa samog početka susreta.

U jednom od prvih napada na meču, jedan od najboljih igrača Olimpije i u tom trenutku velika nada evropske košarke, Marko Milić, faulirao je najboljeg igrača Asvela te sezone Brajana Haurda. Tada već tridesetogodisnji iskusni američki krilni igrač pogađa prvo slobodno bacanje, ali onda promašuje drugo, da bi lopta posle odbitka jednog igrača Olimpije došla u ruke Milića. „Air Marko“ ili „Air Milko“ kako su tih godina mnogi zvali Milića, odmah po prihvatanju lopte kreće u brzi prodor ka protivničkom košu, na kome prvo fantastičnom leđnom promenom izbacuje jednog igrača Asvela, a potom posle odličnog dvokoraka, pored nekoliko igrača Asvela koja i nisu ozbiljnije pokušala da ga zaustave, vrlo eksplozivno sa dve ruke zakucava loptu u koš. U tom trenutku dogodilo se nešto na šta je Marko Milić već bio navikao, ali što publika u Rimu definitivno nije očekivala.
Od siline Markovog zakucavanja, tabla na košu je pukla, a komadići stakla završili su na parketu, ali i na Milićevoj glavi. Mnogobrojni navijači Olimpije u hali bili su presrećni zbog ovakvog poteza njihovog ljubimca, dok su navijači Barselone i Olimpijakosa bili vrlo nezadovoljni, jer su znali da pauza zbog zamene table može da potraje, zbog čega postoji mogućnost da malo duže čekaju na početak finalnog susreta njihovih ljubimaca. Ipak, organizatori su bili vrlo brzi i u kratkom roku uspeli da zamene tablu i omoguće nastavak meča za treće mesto na fajnal-foru u Rimu. Marko Milić je na kraju susret u kome je na samom početku uništio tablu završio sa 17 poena, čime je bio najefikasniji igrač svog tima.

„Bio sam već navikao na lomljenje table. Pre toga sam ih u Kranju polomio čak osam (Marko je pre Olimpije igrao za Triglav iz Kranja), ali je u tim slučajevima staklo uvek završavalo samo na zemlji. Bilo je to prvi put da mi je staklo palo na glavu, zbog čega sam zaradio mnogo ogrebotina, a jedan ožiljak mi je ostao do danas.“ – rekao je Marko Milić 15-ak godina kasnije o svom sada već legendarnom zakucavanju za slovenačke medije.
Kako je izgledalo spektakularno zakucavanje Marka Milića na početku meča za treće mesto na fajnal-foru Evrolige 1997. godine između Olimpije i Asvela, kojim je uništio tablu i na kratko zaustavio meč, možete da se podsetite na snimku koji je pred vama.