U svoje vreme bio je najbolji fudbaler Švedske, a opet proglašen je najgorim igračem u istoriji Lidsa. Zauzima značajno mesto u istoriji Parme u zlatnim godinama ovog kluba. U Engleskoj je dugo nosio nadimak “ubica dečijeg lica” a mnogi ga se sećaju sa Svetskog prvenstva 1994. godine i tandema sa Dalinom i Larsonom. Dame i gospodo predstsavljamo vam Tomasa Brolina.
Rođen je u Hudiksvalu, u Švedskaoj, 29. novembra 1969. godine. Brolin je svoju fudbalsku karijeru započeo u lokalnom Nasvikensu, a u Švedskoj je nastupao još za Sundsval i Norčeping. 1990. godine kupuje ga italijanska Parma koja je te sezone uspela da se kvalifikuje u Seriju A. Vrednost transfera iznosila je 4,5 milijuna funti. U novom klubu je igrao u tandemu zajedno sa Alesandrom Melijem. Obojica su tada bili dvadesetogodišnjaci, a zajedno su postigli 20 golova (Brolin sedam, Meli trinaest). Klub je te sezone završio na visokom petom mestu u ligi i što je važnije, kvalifikovao se za “Evropu”. Već u drugoj sezoni Brolin je odigrao 34 prvenstvene utakmice uz 4 postignuta gola, a sa Parmom je osvojio kup Italije. Na putu do osvajanja nacionalnog kupa postigao dva važna gola, prvi u nerešenoj utakmici protiv Fiorentine i drugi u minimalnoj pobedi protiv Sampdorije u polufinalu. Uoči sezone 1992/93 klub je doveo kolumbijskog napadača Faustina Asprilju kojeg je trener Nevio Skala preferirao više u odnosu na Brolina. Ipak, stavio je Brolina u prvi tim u finalu Kupa pobednika kupova protiv Antverpena, dok je Asprilja susret proveo na klupi. Parma je osvojila trofej pobedom od 3 : 1. Te godine uspeo je s klubom osvojiti i evropski Superkup u kojem je Parma pobedila Milan posle dva susreta i nakon produžetaka u revanšu. Tu sezonu Brolin provodi većinom u veznom redu jer su Asprilja i Zola bili najistureniji. 16. novembra 1994. godine u domaćoj kvalifikacionoj utakmici protiv Mađarske za Evropsko prvenstvo 1996, Brolin je slomio nogu. Oporavak je trajao do kraja aprila sledeće godine, a za Parmu je ponovo zaigrao 7. maja 1995. godine.
Brolin je dugo tragao za starom formom. Klub se tada borio sa torinskim Juventusom za titulu, pa mu je trebala pobeda protiv Đenove. Međutim, utakmica je završena bez pogodaka, dok je Brolina u 62. minuti zamenio Stefano Fiore. U poslednjem prvenstvenom susretu protiv Napolija, Tomas Brolin je po prvi put u karijeri isključen. Na kraju je prvenstvo osvojio torinski klub sa deset bodova prednosti dok je Parma zbog lošije gol-razlike pala na treće mesto (u korist rimskog Lacija). Jedino pozitivno u svojoj pretposlednjoj sezoni u Parmi, Brolin će pamtiti osvajanje Kupa UEFA nakon remija i pobede nad prvenstvenim suparnikom Juventusom. Uoči nove sezone, Brolin se polako vraćao u staru formu, pa je davao golove u prijateljskim utakmicama protiv Boke Juniors i Anderlehta. Međutim, nakon što je klub za 6,5 miliona funti doveo Hrista Stoičkova iz Barcelone, bilo je jasno da je Brolin prekobrojan. Ipak, za klub je igrao u domaćoj prvenstvenoj pobedi od 2 : 1 protiv milanskog Intera i evropskom susretu protiv albanske Teute. Nakon pet godina, Brolin je odlučio da napusti klub, pa je stavljen na transfer listu.
Nakon što je odbio ponude tri italijanska kluba, Tomas je 7. novembra 1995. godine prihvatio ponudu tadašnjeg engleskog premijerligaša Lids Junajteda. Nakon deset dana klub je sa igračem potpisao ugovor na dve i po godine, dok je trener Hauard Vilkinson izjavio da će Brolin biti odlična zamena za Toni Jebou. Već sledeći dan je debitovao za klub u Premier ligi kada je porazu od Njukasla u gostima ušao u igru u 82. minutu. U sledećoj utakmici Liga kupa protiv Blekburn Roversa, Brolin je odigrao svoju prvu utakmicu u početnom sastavu i dao doprinos u pobedi. 16. Decembra 1995. godine je u susretu protiv Šefild Venzdeja postigao svoj prvi gol za klub, ali je tim sa Eland Rouda izgubio sa ogromnih 6 : 2. Navijači Lidsa brzo su Brolinu dali nadimak “Baby-Faced Assassin” (ubica dečijeg lica). Nakon što je klub krajem januara 1996. godine izgubio od Liverpula 5 : 0, dolazi do sukoba između Brolina i trenera Vilkinsona koji je kritikovao njegove obrambene mogućnosti. Zato ga Vilkinson nije puštao u susretu protiv Aston Vile uprkos nedostatku devetorice igrača zbog povreda, kartona ili reprezentativnih obveza. Brolin je označen kao „povređen“ pa je propustio sledeće tri prvenstvene utakmice. Na teren se vratio tek 25. februara u susretu protiv Birmingema. Takođe, treneru se morao izviniti zbog prvoaprilske šale. Naime, tada je na švedskoj televiziji izjavio da odlazi na pozajmicu u bivši klub Norčeping, što su svetski mediji prihvatili kao činjenicu.
U leto 1996. godine Brolin je odlučio da napusti klub, ali niti jedan nije bio dovoljno zainteresovan za njega. Lids Junajted je bio spreman da ga proda za upola manju cenu od one za koju je doveden. Na kraju je poslat na pozajmicu u švajcarski Cirih. Za klub je odigrao tri prvenstvene i jednu kup utakmicu, pa je odlučio ostati u njemu do zimskog prelaznog roka kada je nameravao da se vrati u matični Lids koji je tada preuzeo Džordž Grem. Međutim, novi trener je hteo da ga vrati odmah nakon 30. septembra kada mu je isticao ugovor o pozajmici, ali Brolin je prestao da komunicira sa predstavnicima matičnog kluba. Zbog toga mu je preko menadžera Larsa Petersena poručeno da se vrati u Lids do 6. novembra ili slede pravne sankcije. Nakon što mu je 13. novembra 1996. godine propala mogućnost pozajmice u Sampdoriju nakon lekarskog pregleda zbog metalne pločice u nozi, Brolin je pozvan nazad u Lids. 24. decembra je platio vlastitih pola miliona funti kako bi se finansirala njegova pozajmica u Parmu do kraja tekuće sezone.
Za novi-stari klub je debitovao je 23. februara 1997. godine ušavši u igru u drugom poluvremenu u pobedi od 2 : 0 protiv Lacija. Tokom sledećeg meseca takođe je igrao kao rezerva i to u prvenstvenim mečevima. Tadašnji Parmin trener Karlo Anćeloti retko ga je puštao od starta, već uglavnom kao izmenu pred kraj utakmice. Poslednju utakmicu za Parmu odigrao je u pobedi protiv Verone 1. juna, a Parma je tada zauzela 2. mesto što predstavlja najbolje završenu sezonu u istoriji ovog italijanskog kluba. Završetkom sezone postalo je jasno da Parma nema nameru da zadrži igrača osim eventualne pozajmice kako bi mu se klub odužio zbog svoje lojalnosti. Nakon toga Brolin je postao svestan da mora pronaći novu sredinu u kojoj bi bio na pozajmici ili će u Lidsu igrati za rezerve. Tako se krajem avgusta sam ponudio Saragosi, ali je posao propao budući da je istekao španski prelazni rok. Igrač je pregovarao i sa škotskim Hertsom, ali i ti pregovori nisu uspeli. Prema igračevim rečima, razlozi su bili finansijske prirode dok je predsednik Hartsa, Kris Robinson, rekao da je posao propao zbog igračeve loše kondicije. Nakon što mu nisu uspeli pregovori o pozajmici, Brolin je nastavio da trenira i igra za Lidsove rezerve. 6. oktobra 1997. godine ga je klub kaznio sa 90000 funti zbog propuštanja utakmice kako bi proslavio očev 50. rođendan i zbog kritikovanja trenera Grema u medijima.
Loši odnosi između igrača i kluba doveli su do raskidanja postojećeg ugovora krajem oktobra. Finalni skor- 20 utakmica i samo 4 gola za ovaj engleski klub. Navijači Lidsa smatraju ga najgorim u klupskoj istoriji što je i 2003. godine potvrdila anketa koju je proveo BBC. Sličnu anketu je nakon četiri godine proveo i Tajms u kom je Tomas Brolin proglašen drugim najgorim igračem u anketi o 50 najgorih igrača u Premijer ligi, kao ogledalo njegovog naglog pada forme nakon što je potpisao za Lids. 16. novembra 1997. godine Brolinu je trener Kopel ponudio dvonedeljnu probu u Kristal Palasu. Brolin je u to vreme trenirao sa Hamarbijem u Švedskoj pokušavajući da održi formu. Proba je započela 5. januara sledeće godine, igraču je dodeljen dres sa brojem 12, a on se istakao u utakmici protiv Evertona. Istekom probnog roka 16. januara, Brolinu je ponuđen ugovor do kraja sezone. Susret protiv Lidsa je odigrao sa posebnim nabojem. Tako je u prvih pet minuta igre povredio glavu nakon sudara sa protivničkim igračem. Dok je primao lekarsku pomoć, Lids je poveo. Međutim, sam Brolin, besan na svoju bivšu ekipu, uskoro se vratio u igru, ali Palas ipak nije uspeo da pobedi Lids. Nakon što je Kristal Palas u martu izgubio od Čelsija sa 6 : 2, treneru Kopelu je uručen otkaz, dok je Atilio Lombardo dobio funkciju igrača-trenera. Uprkos tome što mu je asistent bio upravo Tomas Brolin, klupski predsednik Mark Goldberg je insistirao na tome da se Brolin predstavlja kao prevodilac zbog znanja engleskog i italijanskog jezika. Brolin je poslednju utakmicu u Palasovom dresu odigrao 27. aprila 1998. godine u porazu od Mančester Junajteda. Završtekom sezone klub je ispao iz Premier lige, a Brolin napušta londonski klub i vraća se u Švedsku. Tamo je u avgustu odigrao jednu utakmicu za Hudiksvals, poslednjih 15 minuta kao golman, nakon čega je objavio prekid igračke karijere.
Što se tiče reprezentativne karijere, prvi veliki turnir na kojem je Tomas Brolin nastupio sa švedskom reprezentacijom bilo je Svetsko prvenstvo 1990. gosdine u Italiji. Tamo je odigrao sve tri utakmice u grupi, a postigao je i gol u prvom susretu protiv Brazila. Posle toga usledio je EURO 1992. godine na kojem je Švedska bila domaćin. Tu je sa tri pogotka bio vodeći strelac turnira deleći tu titulu sa Bergkampom, Ridlom i Larsonom. Odigrao je 90 minuta u sva četiri susreta, a davao je golove Danskoj (1 : 0) i Engleskoj (2 : 1) u grupi i Nemačkoj u polufinalu (2 : 3). Tada je sa nacionalnom selekcijom nastupio i na Olimpijskim igrama u Barseloni na kojoj je Švedska stigla do četvrtfinala u kojem je poražena od Australije. Trijumf reprezentativne karijere Tomas Brolin je ostvario na Svetskom prvenstvu u SAD-u 1994. godine gde je Švedska neočekivano osvojila bronzu pobedivši u borbi za treće mesto tadašnju senzaciju Bugarsku sa visokih 4 : 0. Tada je Brolin pogađao protiv Rumunije i Bugarske, a uvršten je i u idealnu postavu turnira. Sa tog prvenstva mnogima je ostao u sećanju njegov pogodak iz fenomenalne akcije posle prekida u meču sa Rumunijom.
Iste godine dodeljena mu je i nagrada Guldbolen za najboljeg švedskog fudbalera. Nakon što Švedska nije uspela da se kvalifikuje na EURO 1996. godine, Brolin više nije nastupio za nacionalni tim, tako da je karijeru završio sa 47 utakmica i čak 27 postignutih golova.
Nakon završetka fudbalske karijere, Brolin se bacio na poker ali i u preduzetničke vode, pa je tako otvorio švedsko-italijanski restoran koji je nazvao “Undici”. Samo ime na italijanskom jeziku znači jedanaest, što se odnosi na Brolinov broj na dresu koji je nosio kao igrač Parme.