Kad je Voznjacki umalo sama sebi „otkinula glavu“

Kad je Voznjacki umalo sama sebi
StarBet Kladionica Najbolji Bonusi

Teniseri, uostalom kao i većina savremenih sportista mnogo pažnje posvećuju svom fizičkom izgledu, pa tako nije retka stvar da postanu “žrtve lepote”. Upravo tako nešto dogodilo se jednoj od najlepših teniserki sveta Karolini Voznjacki, kada joj se usred poena dogodila nesvakidašnja nezgoda.
U avgustu 2014. godine, u drugom kolu US opena, danska teniserka Karoline Voznjacki pobedila je bez većih problema koleginicu iz Belorusije Aleksandru Sasnovič sa 6:3, 6:4, što nije bilo ništa spektakularno s obzirom na odnos snaga koji se unapred znao. Međutim, ono što je sa ovog meča ostalo u sećanju mnogih ljubitelja tenisa to je trenutak kada se Karoline umalo nije povredila na jedan veoma bizaran način.

Kad je Karolina Voznjacki umalo ostala bez repa
Kad je Karolina Voznjacki umalo ostala bez repa.

Voznjacki ima plavu, dugu kosu, koju je vezala u rep tokom duela sa beloruskom teniserkom. U jednom trenutku tokom meča danskoj teniserki je rep zapeo za reket, kada je vraćala jednu lopticu, a Voznjacki je nakon toga pojurila na drugu stranu i htela da odigra bekhend. Ona je toliko jako htela da udari po loptici da se umalo nije udarila reketom po glavi. Nije uspela da vrati lopticu, a reket je nakon što ga je pustila iz ruku pao na zemlju, dok se teniserka smejala samoj sebi, a dobro je nasmejala sve na tribinama i one pokraj malog ekrana kada su shvatili da je sve prošlo bez posledica.
„Događalo mi se to i ranije pre nego što sam vezivala kosu u pletenice. Međutim, ovo je prvi put da mi se to desilo od kada nosim rep. Svejedno sam pokušala da odigram poen i umalo sama sebi nisam ‘otkinula glavu.'“ – našalila se Voznjacki posle meča i simpatično dodala “Možda bi trebalo da se ošišam!”
Podsetite se nezgode koja se dogodila danskoj teniserki na US openu, kako joj se kosa zaplela u reket, ali na svu sreću nije bilo povrede već se sve završilo sa smehom i šalom:

loading…
Prethodni tekstRonaldinjo i Kan – Oči u oči
Sledeći tekstNikola Grbić – Da iskoristimo sudiju debila…