Loši momci iz Detroita

    StarBet Kladionica Najbolji Bonusi

    Bili su verovatno najomraženija ekipa u istoriji NBA lige. Protivnički navijači su ih mrzeli, košarkaški stručnjaci prezirali su njihovu grubu i prljavu igru, mediji su ih zvali “razularena rulja“, protivnički timovi su strepeli, a oni su pobeđivali. Ovo je priča o Ajzei Tomasu, Denisu Rodmanu, Vini Džonsonu, Džonu Sejliju, Riku Mejhornu i Bilu Lembiru, vođama generacije “Loših momaka“ iz Detroita, koji su uz jedinog “normalnog” člana tima Džo Dumarsa, Pistonsima (u eri Džordana, Medžika i Birda) doneli dve šampionske titule.
    Sve do 1981. godine, Detroit nije bio popularna destinacija za košarkaše širom NBA lige. Pistonsi su bili gubitnička ekipa, a sve se promenilo kada je u tim stigao Ajzea Tomas. Nakon njega, putem trejdova dovedeni su centar Bil Lembir i bek Vini Džonson. Tomas koji  će postati jedan od najboljih igrača svih vremena (pogotovo na svojoj poziciji) je bio najmlađe od devetoro dece. On je svoju situaciju popravio sportskim talentom i u tim je stigao kao drugi pik na draftu. “Prljavi“ Lembir je sa druge strane jedva stigao do NBA lige pošto je biran tek u trećoj rundi i morao je prvo da se dokazuje u Evropi. Njemu košarka nije ni bila neophodna u životu, jer je bio rođen kao bogati naslednik, ali je on imao dosta toga da dokaže i sebi i drugima. Kasnije će postati četvorostruki All-Star igrač i neće imati premca u defanzivnim skokovima, ali ni u provociranju protivnika. Ipak, najznačajnija promena je bila ona u filozofiji tima koja je nastupila posle ispadanja u doigravanju od Atlante 1986. godine. Tada su Dejli i Tomas smislili novu strategiju, baš onu fizički jaku i beskompromisnu koja će im i doneti uspeh. U isto vreme kad i Tomas i Lembir timu se priključio i krilo Vini Džonson zvani “Mikrotalas“ zbog svoje sposobnosti da u kratkom vremenskom roku obavi posao i zatrpa koš protivnika. Takođe, na kormilo ekipe stiže i legendarni Čak Dejli, trener koji je predvodio i originalni “Drim tim“ u Barseloni 1992. godine. On je potpuno preokrenuo tim koji je preuzeo. Pre njega, Pistonsi nisu imali ni dve vezane sezone u kojima su upisali više pobeda od poraza, a on ih je napravio uzastopnim šampionima. Zatim se Pistonsima priključio i sjajni kombo bek Džo Dumars, igrač za koga je lično Džordan rekao da je igrao najbolju odbranu na njemu i koji će u jednom od dva finala u kojima su Pistonsi trijumfovali poneti titulu MVP igrača. Ipak, najznačajnija promena je bila ona u filozofiji tima koja je nastupila posle ispadanja u doigravanju od Atlante 1986. godine. Tada su Dejli i Tomas smislili novu strategiju, baš onu fizički jaku i beskompromisnu koja će im i doneti uspeh. Nakon toga u tim je stigao i Denis Rodman koji je još tada prikazivao sjajnu igru u odbrani i koji je uspevao da uđe u najbolju defanzivnu petorku lige i pre nego što je zaigrao u prvih pet sopstvenog tima, a kasnije je poneo i titulu najboljeg defanzivca cele NBA lige. Uz to, Rodman je tada bio daleko od ekscentrične persone koju je kreirao kasnije u svojoj karijeri. U “Lošim momcima“ iz Detroita nije bilo mesta za takvo lično isticanje. Usled novog stila igre, širom NBA lige kreću optužbe na grubu i nesportsku igru Detroita, odakle su i dobili nadimak loši momci.
    Pistonsi su se po prvi put našli u finalu Istoka 1987. godine, gde ih je čekao favorizovani Boston. Sjajnom odbranom, ali i prljavom igrom i nekim provokacijama, Detroit je stigao do 2-2 u seriji, a svega par sekundi delilo ga je od trijumfa u “Boston Gardenu“ i vođstva u seriji. Ipak, sada već čuvena Birdova krađa sprečila je Pistonse da dođu na korak od finala. Ajzea Tomas je bio tragičar “Motor sitija”, Na putu do titule razbili su i Boston Seltikse i Čikago Bulse i to ove druge najviše zahvaljujući "Džordanovom pravilu", defanzivnoj strategiji koja je menjanjem odbrana i udvajanjem imala za cilj da što više iz igre isključi najboljeg košarkaša u istoriji, ali i koja je značila zaustavljanje najboljeg igrača lige po svaku cenu. Udarcima, provokacijama, faulovima nakon sudijske pištaljke, te zastrašivanjem ostatka tima.izgubio je loptu izvodeći aut, umesto da zatraži tajm-aut, a taj detalj se ispostavio kao ključni trenutak cele serije. Već sledeće godine, budući da je ekipa ostala na okupu, krenulo se istim putem, a u finalu konferencije ponovo ih je čekao Birdov Boston. Ovoga puta, Pistonsi su bili iskusniji, više su želeli finale i do njega su i stigli po prvi put otkako je franšiza preseljena u Detroit. Tamo ih je čekao tim Lejkersa, koji je uprkos ulozi favorita nakon pet mečeva gubio sa 3-2. Šesti meč doneo je povredu Ajzee Tomasa, koji je uprkos uganuću zgloba odigrao herojski čitav meč i sa jedne noge ubacio 25 poena u trećoj deonici, što je i dalje rekord jedne četvrtine po broju ubačenih poena kada su finala u pitanju. Pistonsi su imali prednost od jednog poena na svega nekoliko sekundi do kraja, a onda je sumnjiv faul Lembira na liniju slobodnih bacanja odveo Džabara, koji je bio nepogrešiv za 3-3 u seriji. Kako je Tomas pogoršao povredu, nije nastupio u sedmom meču, pa su Lejkersi slavili novu titulu.
    Rapsodija tima iz Detroita kreće odmah sledeće godine kada se tim seli u “Palatu Oburn Hils“, a Pistonsi postavljaju novi timski rekord po broju pobeda u regularnoj sezoni sa 63 trijumfa. I u plej-ofu se nastavila dominacija. Na putu do titule razbili su i Boston Seltikse i Čikago Bulse i to ove druge najviše zahvaljujući “Džordanovom pravilu“, defanzivnoj strategiji koja je menjanjem odbrana i udvajanjem imala za cilj da što više iz igre isključi najboljeg košarkaša u istoriji, ali i koja je značila zaustavljanje najboljeg igrača lige po svaku cenu. Udarcima, provokacijama, faulovima nakon sudijske pištaljke, te zastrašivanjem ostatka tima. U finalu je radila “metla“, Lejkersi su “počišćeni“ sa 4-0, čime je titula po prvi put u istoriji franšize stigla u Detroit. Najbolji igrač i MVP finala bio je Džo Dumars sa 27.3 poena u proseku tokom finalne serije. Pistonsi su tako uspeli da prekinu dominaciju Lejkersa i Seltiksa koji su se devet godina smenjivali na čelu NBA lige (izuzimajući 1983. godinu kada je Filadelfija bila šampion). Mediji su ih mrzeli, nazivali su ih “razularenom gomilom“, pisali da igraju najružniju, “prljavu“ košarku, a oni su pobeđivali. Nedugo po završetku finala i proslave koja je otpočela, stigla je vest da će Rik Mejhorn napustiti klub usled “expansion drafta“, kojim su u ligu ušle još dve ekipe. U finalu je radila "metla", Lejkersi su "počišćeni" sa 4-0, čime je titula po prvi put u istoriji franšize stigla u Detroit.Naime, svaki tim je mogao da “zaštiti“ osam svojih igrača, a ostali su bili slobodni za izbor od strane novih franšiza koje su ušle u takmičenje (Minesota i Orlando). Kako je i sam Ajzea Tomas istakao, odlaskom Mejhorna okončano je postojanje “Bad boysa“, ali to ovoj ekipi nije sprečilo da i naredne sezone stigne do titule šampiona, čime je trofej odbranjen. Titulu su odbranili protiv Blejzersa, uprkos činjenici da pre toga u Portlandu nisu pobedili čak 16 godina. Iako je najzaslužniji za ukupni trijumf bio Ajzea Tomas (27.6 poena i 7 asistencija prosečno u mečevima finalne serije), pobedu je obezbedio “Mikrotalas“ Džonson koji je uspeo da postigne koš iako je ostalo samo 0,7 sekundi do kraja meča, zbog čega je zaslužio i drugi nadimak – Džejms Bond.
    Definitivni kraj ere “Loših momaka” usledio je 1991. godine. Čikago Bulsi su ih pomeli u finalu Istoka. Pre kraja četvrte utakmice Tomas i Lembir su predvodili odlazak sa terena bez pozdrava sa Bulsima. Pred tunelom ih je dočekao arhitekta tima Džek Mekloski i uplakan izgrlio svakog igrača posebno, svestan da je eri “Bad boysa” došao kraj. “Loši momci” se više nisu vratili na veliku scenu, a bili su drugačiji od svega što je svet košarke video do tada. Hranili su se mržnjom i zvižducima protivničkih navijača, a iako toga verovatno nisu ni bili svesni, Pistonsi su doprineli tome da maltene svaka slabija ekipa na svetu danas igra po njihovom receptu u sudaru sa favoritom, čime su ostvarili nemerljiv doprinos igri između dva obruča. Posebna priča je Bil Lembir, “najgori” član "Loših momaka". Lembira su voleli jedino navijači Pistonsa i niko više. On je bio fanatik, a pored takvog igrača ni ostali nisu smeli da pruže na parketu ništa manje od maksimuma.Posebna priča je Bil Lembir, “najgori” član “Loših momaka“. Lembira su voleli jedino navijači Pistonsa i niko više. On je bio fanatik, a pored takvog igrača ni ostali nisu smeli da pruže na parketu ništa manje od maksimuma. Naravno Pistonsi su u svojim redovima imali i “glas razuma“ ili “savest“ u vidu Džoa Dumarsa koji je pazio da ekipa ne zastrani i da sva energija bude usmerena na pobedu.
    Bilo je nezaboravnih utakmica i velikih timova i pre i posle “Loših momaka”, ali retko se desilo da se jedan takav skup neverovatnih ličnosti i sjajnih košarkaša okupi na jednom mestu i da iza sebe ostavi mečeve o kojima će se dugo vremena pričati. Jedni će reći kako su Pistonsi savršeno iskoristila “crnu rupu“ nastalu u vremenu kada su dinastije poput Seltiksa i Lejkersa bile u silaznoj putanji i pre nego što su sazreli Džordanovi Bulsi. Drugi će tvrditi kako su upravo Pistonsi uzrokovali pad Bostona i Los Anđeles Lejkersa i odložili “eksploziju” Čikaga. Sa kojom god od te dve teze se slagali, ipak je samo jedno sigurno – “Loši momci” su dovoljno kontroverzni i bez te rasprave i svakako spadaju u jedan od najboljih timova koji je ikad zaigrao na NBA parketima.

    Prethodni tekstDragutin Topić – Let u Splitu za evropsku krunu
    Sledeći tekstMiroslav Đukić – Penal karijere