U svojoj karijeri Salamo Arouč poražen je samo od Amleta Falćinelija. On je boksersku karijeru okočnao sa 238 trijumfa (svih 238 nokautom), 2 nerešena meča i jednim porazom. Većinu od svog 241 meča, Salamo Arouč imao je na mestu gde to sigurno nije mogao da očekuje i u najcrnjim razmišljanjima i na način na koji se od same pomisli na njega ledi krv u žilima. Salamo Arouč rođen je u Solunu 1923. godine. Na rođenju je dobio ime Salamon, iz kog je kasnije tokom života odlučio da izbriše slovo N i promeni ga u Salamo. Od malena je voleo boks, kojim se uspešno bavio, pa je do početka 2. Svetskog rata već postao šampion Grčke i Balkana. I tokom rata nastavio je da trenira boks i da pobeđuje u borbama. Međutim, potom se sve promenilo u maju 1943. godine…
Salamo Arouč je poslat u Aušvic
Nemačke trupe su u Solunu zarobile oko 47.000 Jevreja. Od njih 47.000 – 2.000 je poslato u najozloglašeniji Nacistički logor u Aušvicu. Među zarobljenicima je bila i celokupna porodica Arouč, koju su činili muž, žena i njihovo petoro dece (dva sina i tri ćerke). Jedan od sinova bio je i bokserski šampion Salamo. Celokupna porodica Arouč poslata je u Aušvic, a već po dolasku u taj zloglasni logor 15. maja 1943. godine usledio je pravi i prvi užas za porodicu Arouč, jer su majka i sve tri ćerke poslate u gasnu komoru. Za to vreme i ostali pristigli logoraši, među kojima je bio i Salamo, preživljavali su torturu. „Stajao sam celu noć potpuno go. Nacisti su nas onda polili vodom, dezinfikovali, obrijali nam glave i utisnuli brojeve na naše podlaktice. Moj je bio 136954.“ – svedočio je kasnije o svom prvom danu u Aušvicu Salamo Arouč.
Ubrzo nakon što su logoraši „sređeni“, pred njima se pojavio komandant logora. On je, uz uputstva o ponašanju u logoru, upitao logoraše da li među njima ima nekog ko se bavi boksom ili rvanjem. Ni ne sluteći šta ga čeka Salamo Arouč se javio. Komandant logora je počeo da se smeje. Videvši vrlo mršavog i visokog svega 168 centimetara Salamoa, nikako nije mogao da poveruje u to da je ovaj bokser, pa je odlučio odmah da proveri da li ga možda novi logoraš laže, upozorivši ga da u slučaju da se ispostavi da ga laže i da nije bokser ili da ne poseduje bokserske veštine koje on očekuje, biće streljan. U prašini je nacrtan improvizovani ring. Komandant je izvadio iz torbe rukavice koje je Salamou naredio da stavi, a potom je izveo i drugog logoraša po imenu Čaim i naredio im da odmah započnu borbu u improvizovanom ringu…
„Gladijatorske“ borbe u najpoznatijem logoru
U borbi protiv Čaima Salamo Arouč je pokazao zašto je bio bokserski šampion Balkana. Vrlo brzo je trijumfovao u meču protiv momka koji verovatno nije znao ni šta ga je snašlo. Iako je nokautirao protivnika vrlo brzo i time sačuvao svoj život, to je bio samo početak „pakla“ koji će Salamo Arouč preživeti u Aušvicu. Salamo Arouč je zahvaljujući pobedi protiv Čaima dobio dodatne porcije hrane i bolji tretman u logoru, jer je bio lišen najtežih mogućih poslova, ali je i obavešten da će se od tada svake srede i nedelje boriti protiv ostalih logoraša i da će u slučaju poraza biti streljan ili poslat u gasnu komoru. Isto tako svaki njegov protivnik koji bude poražen, a po proceni nadležnih u logoru više ne bude mogao da radi koliko je mogao pre borbe, doživeće istu sudbinu…
„Bile su to kao borbe petlova. Održavale su se svake srede i nedelje uveče u skladištu. Stražari su sve to posmatrali opijajući se i kladeći se na nas. Pravila su bila jasna. Borba traje dok jedan od nas ne padne i ne bude toliko iscrpljen da ne može da nastavi ili dok ne bude puno krvi. Ne bi nas puštali dok ne vide mnogo krvi. Poraženi bi bio veoma iscrpljen i umoran. To se njima nikako nije svidelo. Zbog toga su često odmah posle meča ubijali takve, pucajući u njih.“ – prepričao je kasnije Arouč o događanjima u Aušvicu.
Preko 200 borbi u Aušvicu
U naredne skoro pune dve godine, sve do 27. januara 1945. godine kada su trupe na čelu sa Sovjetima oslobodili logor u Aušvicu, Salamo je preko 200 puta ulazio u ring. Osim u dve borbe koje su završene nerešeno, u ostalima je trijumfovao. On se borio više puta nedeljno bukvalno za „goli život“. Znao je da ga svaki poraz vodi u smrt. U mnoge borbe u Aušvicu Salamo Arouč je ulazio teško bolestan i veoma iscrpljen, ali je nemajući drugog izbora da preživi i pored toga uvek smogao snage da se bori i da uglavnom trijumfuje u bokserskim mečevima za „goli život“, koji su služili za jezivu zabavu Nacista. I dok je Salamo boksovao ne bi li preživeo u najozloglašenijem logoru u istoriji čovečanstva, njegov otac je zbog toga što više nije bio u mogućnosti da radi, kao i mnogi logoraši, poslat u gasnu komoru..
Ni Salamov brat nije preživeo logoraške dane. On je streljan nakon što je odbio da ubijenim logorašima vadi zlatne zube iz usta. Tako je Salamo Arouč ostao u Aušvicu bez cele porodice. Bokser toga nije bio svestan do okončanja rata. Kada su ga godinama kasnije upitali kako je uspeo da preživi dane u Aušvicu i činjenicu da ga je svaki eventualni poraz u boks meču vodio u smrt, ali i da je svaki trijumf značio da njegov protivnik neće preživeti, Arouč je rekao: „Ono što me je održalo u životu bila je moja velika odlučnost da jednog dana svetu kažem ono što sam video i doživeo u Aušvicu. Imao sam trenutke kada sam poželeo da izgubim borbu i umrem. Ipak, to što sam preživeo i to što sada mogu da ispričam šta se sve dešavalo u Aušvicu, čini da se osećam dobro što nisam prestao da se borim.“
Salamo Arouč je ovekovečen na filmu
Na osnovu bokserovih zapisa o onome što je preživeo u logoru u Aušvicu, 1989. godine snimljen je film „Triumph of the Spirit“ (Trijumf duha). On je zasnovan na istinitoj priči, ali je i malo romansiran. Film prikazuje teške logoraške dane Salamoa Arouča. Nakon što je preživeo jezive dane u Aušvicu, Salamo Arouč je po završetku rata upoznao Martu Ječel sa kojom se preselio u Izrael. Tamo su se venčali i zasnovali porodicu. U društvu supruge, četvoro dece i dvanaestoro unučadi, Salamo Auouč je dočekao starost. Trudio se da vodi miran porodičan život, ali i da kada god ima priliku u javnosti govori o užasima koje je video i doživeo u Aušvicu.
Dana 26. aprila 2009. godine, u 87. godini života, u Tel Avivu preminuo je Salamo Arouč, čovek koji je zahvaljujući svojim bokserskim veštinama, ali i velikoj volji za životom, uspeo da preživi teške logoraške dane u Aušvicu.