Kada se pokrene priča o najboljem odbojkašu svih vremena, neko uvek pomene i njega. I zaista Andrea Đani i jeste svakako jedan od najboljih odbojkaša svih vremena. Njegova karijera je bila impozantna i vrlo je malo onih u sportu uopšte koji mogu da se podiče takvom profesionalnom karijerom…
Andrea Đani je vrlo brzo postao prvotimac u Parmi
Andrea Đani se rodio sredinom aprila 1970. godine u Napulju. Ubrzo se sa porodicom preselio u gradić Sabaudiju, gde je i počeo odbojkašku karijeru. Ipak, trenirao je malo i veslanje sa ocem, koji je bio čuveni veslač, a kasnije i trener, dok je jedno vreme maštao da postane uspešan fudbaler i trenirao je i ovaj sport. Međutim, na kraju se odlučio za odbojku. Videlo se vrlo brzo da je za odbojku veoma talentovan i da je Sabaudija „suviše mali“ klub da bi Đani pokazao svoj puni potencijal. Zbog toga su još kao dečaka najbolji italijanski klubovi želeli da u svoje redove dovedu Andreu, a on se odlučio da pređe u redove Parme. Imao je samo 15 godina. Ipak, neće dugo čekati da zaigra za seniorski tim ovog odbojkaškog velikana…

Sa svega 17 godina Andrea Đani se ustalio u prvi tim Parme. Igrao je na poziciji srednjeg blokera i već tada se videlo kakav će odbojkaš postati. Parma je na kraju sezone poražena u vrlo neizvesnom finalu od Modene i to u 5. setu petog finalnog meča, a Andrea je za svoje igre nagrađen pozivom u reprezentaciju. Postao je tako najmlađi igrač jednog strašnog tima, ali o tome više u nastavku. Iako je igrao na poziciji srednjeg blokira, Andrea je fantastično i primao servis, pa će tokom karijere često menjati pozicije na kojima igra, što će zaista delovati nestvarno. Parma je sa Đanijem u timu nastavila da igra odlično, ali će im titula izmicati i narednih godina. Ipak, za to vreme osvojiće dva CEV kupa, ali i titulu klupskog šampiona sveta. A onda će uslediti fantastična 1990. godina…
Andrea Đani je prešao iz Parme u Modenu
Te 1990. godine Parma je konačno osvojila toliko željenu titulu. Da se sezona još dugo pamti i nazove istorijskom, zaslužno je i osvajanje domaćeg kupa, kao i novi trijumf u CEV kupu. U toj ekipi Andrea Đani imao je jednu od važnijih uloga. On je tih godina polako gradio status najboljeg igrača na planeti. Parma je u naredne tri godine osvojila još dve titule i jedan kup, uz evropski Čelendž kup, ali iako je Đani igrao zaista fantastično, usledilo je nekoliko slabijih sezona i osvajanje „samo“ još jednog Čelendž kupa, zbog čega se Andrea odlučio da se preseli u redove „ljutog“ rivala, ekipe Modene. Usledile su neverovatne sezone…

Već u prvoj Đanijevoj sezoni, 1997. godine, Modena, koju je predvodio moćan par srednjih blokera Bas Van de Gor i Andrea Đani, osvaja titulu posle spektakularnog finala protiv fantastičnog tima Sislija, a tituli pridodaju i kup, kao i osvajanje evropske titule. Bila je to prva titula klupskog prvaka Evrope za Andreu. Već naredne sezone Modena brani trofej u Evropi i kupu, ali i ne osvaja titulu. Usledile su teške godine za Modenu. Iako će Đani ostati u ovom timu do kraja karijere i igrati odlično, on će biti dosta slabiji i često u senci Sislija i ostalih, pa će Andrea do kraja karijere osvojijti još samo dva klupska trofeja, jedan u prvenstvu Italije 2002. godine, a drugi u Čelendž kupu 2004. godine. Čini se da su mogli i morali puno više…
Probelmi sa povredama tokom karijere
Kako je ulazio u kasniju fazu karijere Andrea se sve više mučio sa povredama. Koleno, skočni zglob, ramena i leđa često su mučili Đanija. Imao je čak sedam operacija i često odsustvovao sa terena. Zbog toga je posle završene klupske sezone 2007. godine rešio da je dosta. Iako se zvanično povukao 2008. godine, poslednji meč odigrao je godinu dana ranije. Imao je punih 37 godina, ali kako je kasnije pričao verovao je da još toga može da pruži odbojci. Međutim, povrede su bile jače. Klupsku karijeru je okončao sa 19 osvojenih trofeja, ali se čini da je i pored fantastične klupske karijere, reprezentativna bila još bolja…

Andrea Đani je debitovao za reprezentaciju Italije 1988. godine na meču sa Finskom. U početku nije bio važan član čuvenog tima Italije kojeg su između ostalih činili Zorzi, Kantagali, Braći, Bernardi, Tofoli, Gardini. Ipak, sve se promenilo pred Svetsko prvenstvo u Brazilu 1990. godine. Italijani su u prijateljskom meču poraženi od Holandije, a besan zbog loše igre njegovih igrača, legendarni selektor Italijana Hulio Velasko odlučuje da pošalje Zorzija na klupu, a da njegovo mesto u startnoj postavi na prvenstvu zauzme Andrea Đani. Biće to jedan veoma važan trenutak za odbojku u Italiji, ali i za samog Đanija…
Svetsko prvenstvo u Brazilu početak velikih uspeha
Italija će u Brazilu osvojiti prvo svetsko zlato. Na putu do titule savladaće u neizvesnom polufinalu domaćine, a onda u finalu i Kubance, koji su do tada redovno pobeđivali „Azure“. Tako će se ekipa od koje se u Italiji nije previše očekivalo pred to prvenstvo i koja nije bila preterano popularna vratiti u zemlju sa titulom, a igrači će postati velike zvezde. „Kada smo se vratili mnogo ljudi nas je dočekalo na aerodromu u Milanu. Tada smo shvatili da se na nas ne gleda više u Italiji kao što se gledalo pre prvenstva. Dobili smo veliku medijsku pažnju.“ – Govorio je kasnije Andrea Đani. Prvenstvo u Brazilu bilo je početak jedne fantastične ere Italijana, ali je i Đaniju obezbedilo mesto u startnoj postavi „Azura“…

Andrea više nije bio deo tima Italije samo kada su ga mučile povrede. Igrao je na pozicijama srednjeg blokera i primača u zavisnosti kako su selektori želeli i na obe pozicije pružao odlične partije. Naredne dve godine sa Italijom je osvojio Svetsku ligu, a „Azure“ je mnogo pogodio neuspeh na Olimpijskim igrama u Barseloni, kada nisu osvojili medalju. Potom od 1993. godine Italijani gotovo sve osvajaju. U retkim situacijama doživljavaju poraze, uglavnom od Holandije ili Jugoslavije, a trofeji se ređaju. Evropska zlata 1993. godine, 1995. godine i 1999. godine, svetska 1994. godine i 1998. i dosta osvojenih Svetskih liga, uz Svetski kup. Međutim, onaj najveći uspeh je uvek izmicao…
Olimpijski „neuspesi“
Znao je Andrea Đani da kaže da je finale Olimpijskih igara u Atlanti najveća utakmica koju je odigrao u životu. Iako su Italijani bili favoriti, Holandija je posle velike drame i pet setova uspela da ih pobedi. Tako su se „Azuri“ zadovoljili samo srebrom. Na narednim Igrama u Sidneju, Italijani su opet imali moćan tim i igrali odlično, ali ih je u polufinalu zaustavila Jugoslavija, pa su osvojili „samo“ bronzu. U Atini je Đani po poslednji put „napao“ olimpijsko zlato, ali iako su Italijani stigli do finala, tamo nisu imali šanse protiv prejakog tima Brazila, koji je predvodio legendarni Žiba. Na svim tim turnirima Đani je igrao maestralno. Međutim, to nije bilo dovoljno da se osvoji olimpijsko zlato. Biće to jedini trofej koji Andrea Đani neće osvojiti u karijeri…

Italijani su dominantno osvojili zlato na Svetskom prvenstvu 1994. godine, a ono što se najviše pamti sa tog prvenstva jeste kako je Andrea igrao odlično na poziciji primača, da bi ga Velasko za finale prebacio na poziciju srednjeg blokera, gde je Đani ponovo briljirao. Andrea je znao i da istakne da mu je posebno drago zlato na Svetskom prvenstvu u Japanu 1998. godine. Italijani su tada u finalu savladali Jugoslaviju sa 3:0. „Ne mogu rečima da opišem kako sam se osećao tada. Mnogo smo želeli da pobedimo. Želeli smo da pokažemo svetu da smo i dalje najbolji i pored poraza u Atlanti.“ – Govorio je Đani. Ipak, ta pobeda ostaće malo i u senci dopinga Simonea Rosalbe, najboljeg igrača finalnog duela.
Andrea Đani je postao italijanski rekorder
Do kraja reprezentativne karijere 2005. godine, Andrea je osvojio još „samo“ evropsko zlato 2003. godine. On je za Italiju odigrao čak 474 meča, čime je postao Italijan sa najviše reprezentativnih nastupa ikada u bilo kojem sportu. Andrea Đani je sa „Azurima“ osvojio i dvadesetjednu medalju na velikim takmičenja. Bio je i MVP Svetske lige i Svetskog Kupa, a često je biran i u idealan tim šampionata. Za sve što je uradio u karijeri dobio je i nekoliko ordena u svojoj zemlji.

„Verujem da se uspeh sastoji 80 odsto od rada, dok se u preostalih 20 odsto mogu svrsati svi ostali faktori. Pre svega sreća i blagoslov da vas zaobiđu povrede. Ja sam pored svog rada i talenta imao i sreću da za saigrače u nacionalnom dresu imam neke od najboljih igrača na planeti. Na ličnom planu uvek sam bio neko ko je voleo da ostaje dugo na terenu i da radi. I tome mogu najviše da zahvalim. Predan i sistematičan rad je put ka uspehu.“ – Govorio je Andrea Đani u jednom velikom intervjuu.
Miljenik žena
Pored vrhunske odbojkaške karijere Andrea Đani je privlačio pažnju i van terena. Devojke su ga prosto obožavale zbog izgleda, pa se u nekoliko navrata slikao i za modne časopise. Na nekim listama tih godina svrstavan je i među sportske seks simbole. Ipak, mnogo je bitnije ono što je uradio na samom odbojkaškom terenu…
Učinak na terenu je svrstao Andreu Đanija među najbolje odbojkaše svih vremena. Treneri su često isticali brzinu njegovih skokova kao nešto neverovatno, ali i govorili o savršenoj tehnici u postavljanju blokova, vrlo preciznim i ubojitim smečevima, kao i prijemu servisa poput najboljih primača, zbog čega je Andrea Đani bio jedan od retkih odbojkaša koji je tokom karijere mogao vrhunski uspešno da igra na različitim pozicijama.