Ivo Van Dame – Tragična sudbina atletske legende

Ivo Van Dame - Tragična sudbina atletske legende
Ivo Van Dame - Tragična sudbina atletske legende
StarBet Kladionica Najbolji Bonusi

Ivo Van Dame, momak koji će svoje ime upisati među atletske velikane, rodio se 21. februara 1954. godine u Briselu. Ovaj sin policijskog komandira od malena je obožavao sport, posebno fudbal, pa je u detinjstvu trenirao „najvažniju sporednu stvar na svetu“ i maštao da će jednog dana biti uspešan fudbaler. Do svoje šesnaeste godine Van Dame je uspešno trenirao fudbal u Rasing Vajt Briselu, mada je po priči članova njegove porodice bio dosta brži od saigrača, ali i tehnički malo slabiji od njih, da bi onda posle povrede ramena i selidbe njegove porodice iz Brisela u maleno mesto Veltem odlučio da prestane sa šutiranjem „bubamare“. Već naredne godine kada se oporavio od povrede, sa nepunih 17 godina Ivo Van Dame je tražio od oca da mu kupi nove kopačke za fudbal i da proba da se ponovo vrati „bubamari“, a otac mu tada predlaže da mu kupi patike za atletiku i da umesto fudbala krene da trenira atletiku. Ivo Van Dame odlučuje da privati predlog oca i da se upiše u atletski klub „Darling klub Leven“ i da od tog dana atletika postane njegova životna pasija.
Vrlo brzo Ivo beleži odlične rezultate na 800 i 1500 metara, a prvi veći internacionalni uspeh beleži osvajanjem četvrtog mesta ne Evropskom prvenstvu za juniore u Duizburgu 1973. godine, kada je bio plasiran iza legendarnog Stiva Oveta, sa kojim je i u seniorskoj karijeri trebalo da vodi velike duele. Napredak Van Damea tada usporava mononukleoza, ali zato već 1975. godine Ivo Van Dame pokazuje svoj puni potencijal osvajanjem srebrne medalje i obaranjem belgijskog rekorda na 800 metara na Evropskom prvenstvu u dvorani u Katovicama. Naredne godine, Van Dame na istom takmičenju, koje se ovog puta održavalo u Minhenu, dolazi do zlatne medalje na 800 metara, ali i obezbeđuje plasman na Olimpijske igre u Montrealu koje su se održavale te godine. Ivo Van Dame nije bio među glavnim favoritima na Igrama u Montrealu, ali ga to nije sprečilo da pred put u izjavi za belgijske medije da optimističku izjavu: „Želim da na Igrama dođem bar do finala. Ne idem u Montreal kao turista, a ako dođem do finala, tamo je sve moguće.“ – govorio je Van Dame pred svoj nastup u Montrealu.

Iako je atletikom krenuo da se bavi tek u 17. godini, Ivo Van Dame je vrlo brzo pokazao svoj veliki atletski talenat.
Iako je atletikom krenuo da se bavi tek u 17. godini, Ivo Van Dame je vrlo brzo pokazao svoj veliki atletski talenat.

Na Igrama u Montrealu u disciplini 800 metara ulogu glavnog favorita poneo je Amerikanac Rik Voliter, najbolji na svetu na 800 metara te sezone, a glavni njegov izazivač u toj trci trebalo je da bude legendarni Alberto Huantorena, koji je veći favorit bio u trci na 400 metara, ali i čije šanse na duplo dužoj deonici nisu bile mnogo manje. Vodivši gotovo tokom cele finalne trke, Huantorena je uspeo zlatnoj medalji na 400 metara da doda i zlatnu medalju na 800 metara, odbivši nekoliko naleta Volitera, ali uspevši i da odbije fantastičan finiš Van Damea, koji se prvo plasirao u finale, a onda odličnim trčanjem u završnici finalne trke se umešao u borbu za zlatnu medalju dva velika favorita, ali na kraju uspeo da dođe „samo“ do srebra. Bila je to trka u kojoj je Huantorena postavio novi Svetski rekord, a Ivo Van Dame ostvario u tom trenutku treći najbolji rezultat svih vremena.
Pored trke na 800 metara, Ivo Van Dame je u Montrealu nastupio i na 1500 metara, a u disciplini u kojoj je zbog bojkota Igara od strane pojedinih afričkih zemalja odsustvovao aktuelni Svetski rekorder iz Tanzanije Filbert Baji, uloga apsolutnog favorita u trci pripala je Novozelanđaninu Džonu Vokeru. Posle jedne vrlo spore i taktičke trke, Voker je sjajnim finišem uspeo da dođe do zlatne medalje, a Ivo Van Dame je ništa manje sjajnom završnicom uspeo da srebru na 800 metara pridoda medalju istog sjaja i na 1500 metara, završivši trku tik iza Vokera, ali i ispred Nemca Velana i Irca Kulana. Usledio je povratak Van Damea sa Igara u domovinu, gde je Ivo proglašen i dočekan kao nacionalni heroj, ali on ipak nije bio potpuno zadovoljan urađenim u Montrealu. Smatrao je da je možda mogao da dođe i do bar jedne zlatne medalje, ali je u izjavi za medije rekao da ipak neće previše žaliti zbog toga, jer je siguran je da će na sledećim Olimpijskim igrama u Moskvi osvojiti zlatnu medalju i na 800 i na 1500 metara. I mnogi su verovali da će tako i biti i da će u atletskom smislu Igre u Moskvi obeležiti dueli Van Damea sa nadolazećim britanskim atletskim zvezdama Stivom Ovetom i Sebastijanom Kouom, ali je jedna tragična nesreća zaustavila Van Damea u osvajanju atletske planete…

Ivo Van Dame je posle fantastičnog finiša osvojio srebrnu medalju na 800 metara na Olimpijskim igrama u Montrealu.
Ivo Van Dame je posle fantastičnog finiša osvojio srebrnu medalju na 800 metara na Olimpijskim igrama u Montrealu.

Tragičnog 29. decembra 1976. godine, pripremajući se u francuskoj za narednu sezonu, vraćajući se sa treninga, kod mesta Oranž, na putu Marselj – Lion, u saobraćajnoj nesreći život je izgubio Ivo Van Dame. „Dame i gospodo, želimo vašu punu pažnju, jer imamo vanrednu tužnu vest. Naš mladi sportista Ivo Van Dame poginuo je jutros u saobraćajnoj nesreći u blizini Oranža na jugoistoku Francuske. Na Olimpijskim igrama u Montrealu osvojio je dve srebrne medalje na 800 i 1500 metara, a pre samo nekoliko dana dobio je Nacionalnu nagradu za sportske zasluge.“ – javila je belgijska televizija tog tužnog 29. decembra 1976. godine. Tog dana nije ugašen samo jedan mlad život, već je i atletika izgubila jednog od najboljih i najtalentovanijih trkača u istoriji, ali i jednu od najneobičnijih atletskih pojava tog vremena. Ivo Van Dame je sa preko 190 centimetara i sa skoro 80 kilograma, ali i dugom kosom i velikom bradom, potpuno svojom pojavom odskakao od svih atletičara tog vremena i svojim imidžom privlačio dodatnu pažnju publike.

Ivo Van Dame je vraćavši se sa treninga smrtno nastradao u saobraćajnoj nesreći.
Ivo Van Dame je vraćavši se sa treninga smrtno nastradao u saobraćajnoj nesreći.

Koliko je Ivo Van Dame bio impresivan i kolike su bile njegove atletske mogućosti, ali i koliki je bio njegov potencijal i talenat, možda najbolje govore reči legendarnog Sebastijana Koua: „Bio sam impresioniran njime. Moj najveći rival u domovini bio je Stiv Ovet, a njega je Van Dame „razbio“ u Montrealu. Da je Ivo još živeo, verovatno bi bio moj najveći atletski rival, veći i od Oveta. To bi za mene bio veliki izazov i sigurno bismo vodili mnoge fenomenalne duele na stazi, ali nažalost sudbina je htela drugačije.“ U čast Ivo Van Damea, grupa belgijskih novinara je odlučila da 1977. godine pokrene u Briselu atletski miting koji se zove „Memorijal Ivo Van Dame“. Miting koji se održava na „King Budoen“ stadionu u Briselu je tokom godina postao jedan on najprestižnijih i najkvalitetnijih atletskih mitinga na planeti i po mnogima na najbolji način oživljava uspomenu na fenomenalnog atletičara čiji je život prerano okončan, legendarnog Ivo Van Damea.

Prethodni tekstRene Igita – Golčina River Plati
Sledeći tekstKada je Azar „umirao“ od smeha zbog Baneta Ivanovića