Uprava Pari Sen Žermena je verovatno znala da dovođenjem Ronaldinja iz Gremija 2001. godine, za 5 miliona eura, dobija dobrog igrača, ali da će deceniju kasnije to biti jedan od najboljih tehničara i uopšte igrača, u istoriji fudbala, verovatno nisu mogli ni da sanjaju. Nije im, do duše Brazilac pomogao da dođu do trofeja, ali je zato publika imala priliku da uživa u potezima kakvi ranije nisu viđeni na „Parku prinčeva“, naročito u onom periodu kada je na terenu sarađivao sa još jednim igračem koji je na sličan način shvatao fudbal, Džej Džej Okočom.
Iako u prvoj sezoni nije počinjao svaki meč u starnoj postavi, Ronaldinjo je uspeo da skupi 28 utakmica i ukupno 9 golova. Osim dobrog učinka ta sezona će ostati upamćena i po konstantnim žalbama trenera Luisa Fernandeza kako Ronaldinjo mnogo pažnje posvećuje noćnom životu u kome Pariz nikad nije oskudevao, kao i da mu se odmori koje je provodio u Brazilu nikada nisu završavali u dogovoreno vreme. U drugoj sezoni igrao je još bolje, dao je gol manje nego u prvoj, ali je zato na terenu već počeo da pokazuje onu svoju „magiju“ zbog koje će ga „zgrabiti“ Barselona i platiti šest puta više od sume za koju su ga kupili Parižani. Jedan od takvih poteza dogodio se 22. februara 2003. godine, u 28. kolu Francuske lige, u jednoj od najboljih utakmica sezone, kada je vidjeno mnogo sjajnih golova, poteza i „Hičkokovski“ preokret.

U Genganu su tada igrala dva sjajna igrača, Floran Maluda i Didije Drogba, koji je na ovom meču pokazao u kakvu se „zver“ formira. A „magija“ je viđena već na polovini prvog poluvremena… Ronaldinjo je za početak napravio školski primer duplog pasa i time izbacio jednog protivničkog igrača. Međutim, odbrambeni igrač domaće ekipe Koasi pročitao je nameru i pokušao je da ukliza i spreči dolazak lopte do Brazilca, ali on tada pravi „čaroban“ potez, podiže loptu i efektno je prebacuje preko protivničke noge, a onda, dok se publika hvata za glavu, ne verujući šta upravo gleda, on nastavlja da vodi loptu ka šesnaestercu. Ulazi u njega i pravi fintu kojom izbacuje još dva igrača i „bocka“ loptu tako da lobuje golmana Le Kroma. Mnogobrojni navijači PSG-a skakali su na tribini dok je Ronaldinjo proslavljao fenomenalni gol ispred njih i dok su se u isto vreme pokunjeni igrači domaćih pitali „šta se, dođavola, ovo upravo dogodilo?“
Utakmica je nastavljena dobrim akcijama, Leroj je povećao vođstvo Parižana u 54. minutu, a onda je usledio neverovatan preokret, pa je tako prvo pogodio Gilame, a onda je Drogba sa dva gola napravio senzaciju i svojim drugim golom koji je postignut u samom finišu postavio konačan rezultat 3:2. Međutim, iako je Drogba bio heroj ovog sjajnog meča, narednih dana pisalo se i govorilo samo o jednom, o neverovatnoj akciji koju je izveo Ronaldinjo Gaučo i golu koji je postigao, a koji je toliko oduševio navijače da je izglasan za gol sezone u Francuskoj.

Mnogim igračima koji su tada bili na terenu ostalo je sve to u sećanju, pa je čak i Didije Drogba posvetio jedan dobar pasus ovim dešavanjima u svojoj knjizi. Tamo piše da iz jasnih razloga nije mogao baš da aplaudira, ali se osećao dok je gledao akciju kao da to treba da uradi. Kristof Le Ro, tadašnji igrač Gengana, kasnije je izjavio: „Bio je neverovatno brz sa loptom. Koristio je svaki deo stopala da loptu povuče napred. Kada tražite najbolje golove na JuTjubu, on je tamo. Drago mi je što ću deci moći da pričam da sam bio prisutan kada se to desilo.“
Podsetite se kako je izgledala „magija“ Ronaldinja koja ga je na kraju te sezone odvela u veliku Barselonu i u kojoj je postao jedan od najboljih igrača fudbalske igre svih vremena: