Tokom 8 godina i 4 meseca nije doživeo poraz i u tom periodu je imao 99 uzastopnih pobeda u amaterskoj i 21 u profesionalnoj konkurenciji, čime je jedinstven u istoriji svetskog boksa. Bio je višestruki prvak Jugoslavije, Balkana i mediteranski šampion, držao je titulu svetskog profesionalnog prvaka u četiri najznačajnije svetske verzije, ali je jedan rezultat za nijansu značajni od ostalih. I zato vam danas donosimo priču o jednom od najvećih uspeha jugoslovenskog boksa, osvajanju zlatne medalje Slobodana Kačara na Olimpijskim igrama u Moskvi.
Sedamdesetih godina prošlog veka, boks u Jugoslaviji je bio na vrhuncu, pa se tako do olimpijske vize dolazilo kroz nacionalne kvalifikacije. Javnost od “Vardara, pa do Triglava” je pred Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine očekivala da će biti organizovan meč između dva brata Kačar: Tadije i Slobodana, koji će odlučiti ko će putovati u prestonicu Sovjetskog Saveza, ali je Tadija, koji je bio aktuelni osvojač srebrne olimpijske medalje, odustao od prilike za plasman, pošto nije želeo da se bori protiv mlađeg brata. Slobodan se umesto borbe sa bratom, za Olimpijske igre izborio posle dominantne pobede nad takođe bokserskom legendom Dragomirom Vujkovićem, koga je tom pobedom faktički poslao u “boksersku penziju”.

Na Igrama u Moskvi, u prvom kolu Kačar je pobedio prvaka Afrike Majkla Nasoroa iz Tanzanije, da bi potom u narednoj rundi za protivnika imao domaćeg boksera i aktuelnog prvaka Evrope Davida Kvačadzea iz SSSR-a. U “finalu pre finala” Slobodan Kačar je posle sjajne borbe savladao Kvačadzea odlukom sudija (4:1) i plasirao se u polufinale, gde ga je čekao Istočni Nemac Herbert Bauh. U tom meču je Kačar još jednom bio briljantan i tehničkim nokautom u drugoj rundi plasirao se u finale. Priprema za borbu za zlatnu medalju za Slobodana Kačara nije bila nimalo laka, ne samo zbog protivnika Pavela Skžeča, već i zbog “nepristojne ponude” koju je bokserski šampion dobio posle polufinala od “Adidasa”, a o kojoj je pričao mnogo godina kasnije u jednom intervjuu: “Zlatnu olimpijsku medalju osvojio sam u „Puminoj“ opremi, iako sa tom firmom nisam imamo nikakav ugovor. Uoči samog finala, došli su mi predstavnici „Adidasa“ i ponudili mi da za 15.000 dolara boksujem u njihovoj opremi. Pošto mi je toliki iznos bio nedostižan, lako sam se upecao i počeo da razmišljam kako ću te pare potrošiti, dok nisam shvatio da o tim parama više razmišljam nego o boksu. Pošto sam izbacio iz glave razmišljanje o tim dolarima, u ring sam ušao u staroj opremi. Iste jeseni sam od „Pume“, kao naknadu za vernost, dobio 55.000 dolara. Bile su to moje prve veće pare.”
Kada je “raščistio” sa “Adidasom”, finale je za Slobodana Kačara bilo “rutina”. Poljak Pavel Skžeč se dva puta našao u nokdaunu, pa sudije nisu imale dilemu na kraju meča, 4:1 za novog olimpijskog šampiona u polu-teškoj kategorije, boksera iz Jugoslavije, Slobodana Kačara!
Bio je to najveći trenutak njegove karijere i druga olimpijska medalja u boksu za porodicu Kačar, ali pravi spektakl je počeo po Slobodanovom povratku u domovinu. U Novom Sadu mu je priređen veličanstven doček, preko 15.000 ljudi je izašlo da pozdravi novu jugoslovensku sportsku zvezdu i tom prilikom su ga okupljeni građani nosili na ramenima ulicama Novog Sada, a u Veterniku u kome je Kačar tada živeo, bila je prava “ludnica”. Titula u Moskvi donela je Slobodanu Kačaru i priznanje za sportistu godine u Jugoslaviji za 1980. godine.
Jugoslavija je iznedrila mnogo bokserskih velikana, a jedan od njih je svakako i Slobodan Kačar, čiji uspeh u Moskvi će se još dugo pamtiti i prepričavati i koji svakako spada među najveće uspehe jugoslovenskog sporta.