U fudbalu je odavno sve počelo da se vrti oko para. Igrači su postali mašine za davanje golova i ispunjavanje taktičkih zamisli trenera u cilju ostvarivanja što većeg profita i što bolje prodaje. I u svom tom biznisu, običnom navijaču nedostaju kreativci poput Ronalda „Zube“, Figa, Zidana, Ronaldinja… igrača koji su umeli da naprave potez kojim će podići publiku na noge i naterati navijače da se uhvate za glavu u neverici kakav su potez videli. Jedan od takvih bio je i čovek, „toliko dobar da su mu dali dva imena“, Džej Džej Okoča. Mnogi i ne znaju kakav je znalac sa loptom bio Okoča. Nije osvojio puno trofeja kao što su gore pomenuti fudbalski velemajstori, ali po nivou znanja sa loptom mnogi će reći da nije zaostajao…
Okoča je stigao u Pariz kao veliko pojačanje
Karijeru je počeo u rodnoj Nigeriji. Potom se igrom slučaja i srećnih okolnosti, obreo u Nemačkoj i zaigrao za niželigaša Borusiju Nojnkirhen. Nije mu puno trebalo da pokaže šta ume sa „bubamarom“. Posle nepune dve sezone našao se u najjačem takmičenju u Nemačkoj, u dresu Ajntrahta iz Frankfurta. Iz tog perioda pamti se gol protiv Karlsruea, kada je legendarnog Olivera Kana lažnjacima terao da se baca i valja po travi, a gotovo celu odbranu svojim fintama napravio smešnom, pre nego što je loptu ubacio u mrežu. Sledi epizoda u Fenerbahčeu u kojoj je Okoča u proseku na svakoj drugoj utakmici davao gol, usavršio je svoje slobodne udarce po kojima je ostao prepoznatljiv i dan danas, a od strane navijača je toliko bio obožavan, da je na kraju dobio i državljanstvo Turske. Ipak, nije bilo za očekivati da se igrač takvog kalibra zadrži dugo u Turskoj…
PSŽ u leto 1998. godine „razbija kasicu“ i od Okoče pravi najskupljeg Afričkog fudbalera svih vremena. Plaćen je tada po dostupnim podacima vrtoglavih 14 miliona eura. U Parizu se nije nadavao golova, ali je zajedno sa Ronaldinjom, koji je u klub došao nešto kasnije, uveseljavao publiku svojim neverovatnim potezima, slobodnjacima i asistencijama i uspeo da osvoji jedan Super kup Francuske i jedan Intertoto kup. Da nisu tek onako Parižani izdvojili toliku svotu novca Džej Džej Okoča je pokazao vać na prvoj zvaničnoj utakmici. Nju je odigrao za „Svece“, 8. avgusta 1998. godine. Tada je u prvom kolu Francuske lige, Bordo je dočekao Pari Sen Žermen. Bila je to dobra ekipa „Žirondinaca“ sa Rameom na golu, Mikuom, Benarbijom, Nišom Saveljićem, Diabateom i Silvanom Viltorom u samom špicu. Okoča je na svom prvom meču „grejao klupu“ i pratio razvoj situacije na terenu…
Džej Džej Okoča je postigao fantastičan gol
Utakmica je bila napeta. Već do kraja prvog poluvremena obe ekipe ostale sa po igračem manje zbog crvenih kartona. Golova nije bilo sve do 56. minuta kada domaćin dolazi u vođstvo golom Laslandsa. Samo dva minuta kasnije Viltor duplira prednost. Alan Žires na klupi Parižana shvata da je „vrag odneo šalu“ pa poseže za svojim skupim džokerom i na teren u 75. minutu uvodi Okoču. Nije puno trebalo Okoči da pokaže kakva je klasa od igrača. Tačnije, trebalo mu je samo dva minuta…
Prekrstio se pre ulaska na teren. Potom je dobio jednu loptu daleko od gola protivnika, napravio jedan lažnjak praveći se da će dodati loptu, ali se okrenuo i počeo da je vodi ka protivničkom golu. Sve je izgledalo lagano, lepršavo. Prešao je jednog, pa odmah i drugog igrača Bordoa, a onda dao kratak for lopti pre nego što je sa gotovo trideset metara uputio strahovit šut. Lopta je brzinom munje preletela veliku razdaljinu i završila u gornjem desnom uglu golmana Ramea. On je jedva stigao da podigne ruke…
PSŽ je ipak na kraju poražen
U crveno-belom dresu, sa desetkom na leđima i podignutom rukom ka navijačima, jedan od najboljih Nigerijaca u istoriji fudbalske igre proslavljao je svoj prvenac u dresu Pari Sen Žermena. Pokazao je svima ko je i kakvu će ulogu imati u timu naredne četiri godine. Na njegovu žalost do kraja meča Bordo je povisio na 3:1. Tako je i pored sjajnog gola, Džej Džej Okoča je morao da debi zapamti po porazu.
Podsetite se gola na debiju za PSŽ i sa kojom je lakoćom igrao fudbal neverovatni Nigerijac, čovek koji je po priznanju velikog Ronaldinja imao ogroman uticaj na njegov stil igre, ali i koji je jedan od poslednjih „mađioničara“ sa loptom i školski primer prave „desetke“: