Pretrčavši samo 400 metara u finalima Jusein Bolt je osvojio tri zlatne medalje i postavio tri svetska rekorda na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Time je postao glavna sportska zvezda na planeti. „Mašina za trčanje“, kako su ga tih dana prozvali mediji, prvo je nastupio u disciplini 100 metara. Lagano je došao do finala, a u finalu je publika dobila spektakl…
Neverovatan trijumf Jamajčanina na 100 metara
Jusein Bolt je trijumfovao u finalu trke na 100 metara postavivši novi svetski rekord 9,69 sekundi, a mogao je sigurno do još boljeg rezultata. On je jednostavno u finišu prestao da trči punom snagom. Širio je ruke onako kako je nekada bokser Muhamed Ali pokazivao protivnicima svoju nadmoć i lupao se u grudi da time poruči da je broj jedan, a ta radost i rasipanje stotinki samo su povećali veličinu Boltovog trijumfa. Stadion „Ptičje gnezdo“ u Pekingu u tim trenucima dobio je svog junaka. Oko 100.000 ljudi je skočilo na noge u neverovatnoj eksploziji oduševljenja. Bolt i njegovih u tom trenutku neverovatnih 9,69 su svakako to i zaslužili. Ostali finalisti su bili daleko iza Bolta. Najbrži od njih, Ričard Tompson, kasnio je za Jamajčaninom pune dve desetinke. To je najveća pobednička razlika u finalima na 100 metara u istoriji Olimpijskih igara.
Usledila je Boltova dominacija i na duplo dužoj distanci. Još u polufinalu, dok se poigravao sa rivalima, Jusein Bolt je najavljivao novo neverovatno dostignuće, ovog puta na stazi od 200 metara. Međutim, malo ko je zaista mogao da poveruje da će Jamajčanin blistati slično kao na 100 metara. Pošto je prilikom predstavljanja učesnika finala, gestovima ruku „poslao dve strele“ ka prepunim tribinama (što će kasnije postati njegov zaštitni znak), potpuno se posvetio stazi pred sobom. Na znak startera poleteo je Bolt brzo za svoju košarkašku visinu (196cm), ali tek sa petim vremenom reakcije…
Jusein Bolt je ponovio dominaciju i na 200 metara
Brzo je Jusein uspeo da se ispravi do pune visine i već od prvih metara prešao u vođstvo. Možda u krivini nije bio preterano elegantan, ali je bio izuzetno brz, da bi u ciljnoj ravnini odmicao rivalima sve više i više i ciljem prošao sa pet do šest metara i sa 52 stotinke prednosti ispred drugoplasiranog Čurandi Martine. Nikada do tad pobednik na 200 metara na Olimpijskim igrama nije imao takvu prednost nad drugoplasiranim. Uređaj za elektronsko merenje rezultata se posle Boltovog ulaska u cilj zaustavilo na 19,30 sekundi, dve stotinke brže od jednog od najneverovatnijih svetskih rekorda amerikanca Majkla Džonsona. Pobedio je Jamajčanin na neverovatan način i sa dva fenomenalna rezulata u dve najbrže sprinterske discipline. Učinio je to mimo prognoza velikih atletskih asova i „velikih stručnjaka“. Oni su govorili da je suviše lenj, da je komedijaš, da ne zna da trči u krivini, da nema brzinsku izdržljivost…

Publika je sa druge strane prihvatila sjajno Bolta. Svi su uživali u njegovoj predstavi, a posle trke orilo se stadionom „srećan rođendan“ u Juseinovu čast, pošto je tih dana proslavi 22. rođendan. Unoseći se u kameru posle trke, Bolt je ponavljao iz sveg glasa: „Ja sam broj 1! Ja sam broj 1!“ Time je još jednom pokazao koliko mu je bilo stalo da pobedi u trci i „zapuši“ usta kritičarima. Za kraj atletskih takmičenja u Pekingu usledila je dominacija i svetski rekord štafete Jamajke na 4×100 metara…
Nezadovoljstvo čelnika MOK-a
Štafetu Jamajke je predvodio Jusein Bolt, a u njenom sastavu su još bili Nesta Karter, Majkl Frejter i Asafa Pauel. Dovoljno je reći da su Jamajčani u finalnoj trci bili za 30 stotinki brži od svetskog rekorda američke štafete iz 1992. i 1993. godine u kojoj su bila i neka od najvećih imena svetskog sprinta: Karl Luis, Liroj Barel, Denis Mičel, Majkl Marš, Džon Dramond i Endrju Kejson. Posle trke u kojoj je Bolt trčao treću izmenu za svoj tim, smatravši da tako može najviše da doprinese svojoj štafeti, Jusein je izjavio da je to bila timska pobeda u kojoj njegova zasluga za trijumf nije ništa veća od zasluge drugih članova štafete Jamajke. Nažalost, ta zlatna medalja im je dosta godina kasnije oduzeta zbog dopinga Neste Kartera.

Zanimljivo je da su mnogi čelnici MOK-a su bili ljuti na Bolta zbog njegovog ponašanja. Smatrali su da pravi preveliku zabavu na stazi i time omalovažava protivnike. Čini se da, osim ljudima iz MOK-a, nikom drugom Boltovo ponašanje nije smetalo i da on ima veliku podršku publike u celom svetu. Sam Bolt se nije puno obazirao na kritike. Posle pobede u štafeti o pritužbama olimpijskog komiteta na njega je rekao: “Ja sam šoumen. Izlazim na stazu da publici pružim predstavu. Ljudi uživaju samo ako im pružim ono što očekuju. Mislim da ih ovde nisam razočarao. To je moj posao. Ne želim da se menjam. Samo želim da budem ja! To je deo moje ličnost.“
Ostaje da se dugo pamti i prepričava dostignuće Jusejna Bolta sa Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine. Pitanje je da li će se takva dominacija ikada ponovo videti. Činjenica je da je svet tih avgustovskih dana u Pekingu dobio u vidu Juseina Bolta novu veliku sportsku zvezdu.