„Dan pre toga nisam mogao da spavam, nisam mogao da jedem. Samo sam mislio: Bajern, Bajern.“ – prisećao se kasnije Brazilac Ailton i opisivao osećanja svih vatrenih navijača Verdera neposredno pred meč sezone. Bila je to utakmica za istinske fudbalske sladokusce. U subotu, 8. maja 2004. godine, sve oči ljubitelja “najvažnije sporedne stvari na svetu” bile su uperene u dešavanja na „Olimpijskom stadionu“ u Minhenu…
Verder je dugo čekao titulu
Čekala se utakmica svih utakmica te godine u Nemačkoj. Verder je bio prvi na tabeli sa 71 bodom, dok im je Bajern „disao za vratom“ sa 6 bodova manje. Do kraja je ostalo jos 3 kola. Pobeda bi Bajern približila na 3 boda zaostatka i dala im nadu da će Verder možda posustati u poslednja dva kola, te da će Bavarci doći do još jedne titule. Sa druge strane Verder bi pobedom i matematički obezbedio “Salataru”. Zato je ekipa koju je te sezone sjajno vodio sa klupe Tomas Šaf bila i više nego motivisana. Deset godina je prošlo od poslednje titule pa su Krstajić, Borovski, Ailton, Klasnić i ostali bili spremni da „poginu“ pred 65.000 ljudi koliko se u Minhenu skupilo da posmatra ovaj spektakl.

Verder je utakmicu otvorio baš onako kako je igrao celu sezonu – furiozno. Već u 19. minutu Ivan Klasnić naterao je legendarnog Olivera Kana, kojem je i Okoča dosta sezona ranije postigao fenomenalan gol, da ispadne smešan jureći loptu koju je on majstorski levom nogom sproveo u mrežu. Hiljade ljudi u Bremenu bilo je u transu gledajući utakmicu na trgu. Novu radost obezbedio im je Miku, desetak minuta kasnije. On je pogodio na asistenciju Ernsta. Verder je vodio sa 2:0 i titula je bila na vidiku. Ipak, Bajern je bio veoma jak i ne bi mu bio prvi put da se “vrati iz mrtvih”, pa je Verder morao da ostane pribran.
Ailton je postigao fantastičan gol
Ipak, da neizvesnost ne potraje dugo pobrinuo se omaleni Brazilac Ailton u 35. minutu. Borovski je dobro probio po desnoj strani, a onda odlično “zavrnuo” loptu koja je došla do Ailtona na nešto manje od dvadeset metara od gola Bajerna. On ju je samo primio, dva puta lagano dotakao levom nogom, taman toliko da pogleda gde se nalazi Oliver Kan i da “namesti nišanske sprave”. Potom je uputio fenomenalan šut koji je išao u gornji desni ugao golmana Bavaraca. Kan je bio uhvaćen u raskoraku. Umesto da pokuša da loptu dohvati desnom rukom on priuža levu i taman za toliko biva kratak. Parada je zaista izgledala efektno, ali lopta nije bila zaustavljena i zakotrljala se u mreži domaćina. Bio je to spektakularan gol koji stavlja tačku na celu sezonu i donosi titulu “Zelenima” posle deset godina.

Bajern je bio “razbijen”, pa čak ni rani gol u drugom poluvremenu koji je u 55. minutu postigao Roj Makaj nije uspeo da „sastavi“ nemačkog giganta. Utakmica je završena rezultatom 1:3 i slavlje je moglo da počne. Četvrta “Salatara” našla se u vitrinama kluba iz Bremena.
Nezaboravna sezona Verdera
Slavila se titula u bavarskoj prestonici, a Tomas Šaf postao je živa legenda u Bremenu, gradu na severu Nemačke. Ailton je sa druge strane, iako je Verder izgubio dve poslednje utakmice, te sezone bio najbolji strelac lige sa 28 postignutih golova, ispred Makaja koji je postigao 5 golova manje. Jedan od bitnijih “šrafova” ekipe Verdera u toj sezoni, Valerien Ismael, možda je na najbolji način kratko sumirao taj period: “Sezona 2003/04 bila je jednostavno nezaboravna. Ispisali smo istoriju.”
Verder je te sezone igrao zaista najlepši fudbal u Nemačkoj. Bio je najsimpatičnija ekipa. Imao je gol razliku na kraju sezone od +41, osvojio je i kup, a i uradio je ono o čemu mnogi nemački timovi sanjaju, da pobedi Bajern na njegovom stadionu i u direktnom okršaju osvoji titulu i proslavi je na „Olimpijskom stadionu“ u Minhenu. Na 1:25 snimka koji je pred vama podsetite se gola Ailtona koji je overio Verderovu “Salataru” u sezoni 2003/04: