Oskar Šmit je bio neverovatan strelac, jedan od najvećih, ako ne i najveći u istoriji svetske košarke. Sa Brazilom je tri puta bio prvak Južne Amerike, ima osvojeno zlato i bronzu na panameričkim igrama, dok na svetskim prvenstvima ima samo jednu medalju i to bronzanu u Manili 1978. godine. Na svetskim prvenstvima je tri puta biran u idealan tim prvensta, a ubedljivo je najbolji strelac u istoriji svetskih prvenstava sa prosekom od preko 25 poena po meču.
Najbolji je bio na SP u Buenos Ajresu 1990. godine, na tom prvenstvu je postizao skoro 35 poena po meču, što je apsolutni rekord svetskih prvenstava. Bio je najbolji strelac i na tri uzastopna olimpijska turnira u košarci (Seul 1988, Barselona 1992 i Atlanta 1996. godine), a jedini je košarkaš u istoriji koji je na Olimpijskim igrama ubacio preko hiljadu poena, u proseku 29 po meču. Najbolji je bio u Seulu 1988. godine, gde je postizao 42 poena po meču, a Špancima je tada ubacio 55, što je i danas apsolutni rekord igara, a interesantno je da je Brazil ipak izgubio taj meč. Partiju života je odigrao u finalu panameričkih igara u Indijanapolisu 1987. godine protiv veoma jakih amerikanaca (za „Jenkije“ su na tom prvenstvu igrali Dejvid Robinson, Deni Mening, Den Majerle, Reks Čepmen…). Favorizovani domaćini su vodili na poluvremenu sa 14 poena prednosti, ali u drugom poluvremenu se razigrao Oskar za koga Amerikanci nisu imali rešenja i doneo je pobedu Brazilu rezultatom 120 : 115, na tom meču Šmit je postigao 46 poena.
Klupsku karijeru proveo je igrajući u Brazilu, Italiji i Španiji, a retke su bile sezone u kojima nije bio najbolji strelac lige. Njegova Kaserta je 1989. godine igrala epsko finale Kupa šampiona protiv Real Madrida. Taj meč ostaće u sećanju svim ljubiteljima košarka po neverovatnom duelu Šmita i Dražena Petrovića. Dražen je na tom meču postigao 62 poena, a Oskar „samo“ 44, Real je na kraju slavio sa 117 : 113.
Izašao je Oskar Šmit na NBA draft 1984. godine i to pored Džordana, Olajdžuvona, Barklija i legendarnog promašaja zvanog Sem Bouvi. Nije izabran visoko, ukupno 131. mesto i izbor u tada postojećoj šestoj rundi. Ipak, Šmit nije otišao u NBA ligu, jer po tadašnjim pravilima da je otišao u NBA ne bi mogao da igra za reprezentaciju, a on je ipak više od svega voleo da igra za svoju zemlju. Po završetku karijere na pitanje da li mu je žao što nije otišao u NBA, Šmit je odgovorio: „Imao sam nekoliko prilika da odem u NBA, ali su pravila tada bila pogrešna. Da sam otišao, ne bih mogao da igram za Brazil. To pravilo je promenjeno tek 1992. godine. Ne žalim, potpuno sam ubeđen u to da sam mogao da igram dobro i tamo i da budem jedan od desetorice najboljih.“
Po završetku njegove karijere, neki od klubova u kojima je igrao (Kaserta, Pavija i Flamengo) povukli su dres sa njegovim brojem iz upotrebe, a 2013. godine je primljen u košarkašku kuću slavnih u Springfildu. Pamtiće se i neke od njegovih legendarnih izjava: „Neki ljudi umeju da sviraju klavir, drugima je krajnji domet da ga prenose.“ Na pitanje o igranju za reprezentaciju rekao je: „Igranje za reprezentaciju nema cenu. Ne može da se poredi sa drugim igrama. Danas neki neće da igraju za svoje zemlje. To je tužno.“
U izborima popularnih košarkaških listova izabran je u 50 najboljih košarkaša svih vremena, a mnogi košarkaški stručnjaci ga smatraju za najboljeg šutera u istoriji košarke – Legendarni Oskar Šmit.