Mnogi su tvrdili da Slobodan – Boban Janković nije adekvatno građen za košarku, da ima previše kilograma i da zbog toga neće uspeti da napravi ozbiljniju sportsku karijeru. Popularni „Guza“ (nadimak je dobio zbog debeljuškastog izgleda), u prvi tim Crvene zvezde ušao je sa 16 godina. Ispostaviće se da će narednih 10 godina biti jedan od najboljih igrača „Crveno-belih“. Posle godinu dana u Vojvodini, vratio se da provede još jednu sezonu u Zvezdi. U njoj je bio MVP prvenstva, uprkos tome što je za najveće rivale imao igrače iz generacije Partizana osvajača Kupa šampiona u Istanbulu.
Boban Janković je pružao maestralne igre u dresu Zvezde
Velikom hrabrošću u igri, preuzimanjem odgovornosti u trenucima kada se utakmica lomi, ali i sjajnom tehnikom i fenomanlim šutiranjem, pre svega za 3 poena (često je znao da pogađa iz za tadašnju košarku neverovatnih udaljenosti, sa oko 8,9 metara), Boban Janković stekao je kultni status kod navijača Zvezde, pa se može slobodno reći da je tih godina važio za košarkašakog idola „Delija“. Posle 12 godina u jugoslovenskoj košarci, 1992. godine Janković se odlučio za „pečalbu“ i selidbu u redove grčkog Panionisa. Prešao je u tim koji je sa klupe vodio njegov dugogodišnji trener iz Crvene zvezde Vlade Đurović.
Odlično se snašao Janković u Panionisu. Bio je jedan od najboljih igrača grčkog tima i predvodio tim sve do kobnog 28. aprila 1993. godine. Tog dana Panionis je bio domaćin Panatinaikosu u četvrtom meču polufinala grčkog plej-ofa. Susret je bio vrlo napet i nervozan. U domaćem timu Janković je bio najbolji igrač na parketu, ali su gosti, koji su imali ulogu favorita, vodili na osam minuta pre kraja meča sa 56:50. Tada se dogodio jeziv trenutak. On je uništio život Slobodana Jankovića…
Jeziv i nesrećan incident
Panionis je bio u napadu. U njemu je Boban dobio loptu na niskom postu da igra jedan na jedan protiv Fragiskosa Alvertisa. Janković, koji je do tog trenutka postigao 17 poena, ali i napravio 4 faula, lako rešava tu situaciju i postiže poene, ali je Alvertisovu nemogućnost da izdrži vrlo jak fizički duel sa srpskim košarkašem, sudija Stelios Kukolekidis protumačio kao preteranu upotrebu sile Jankovića i dosudio je ofanzivni faul. Iako se o ispravnosti odluke sudije može diskutovati, reakcija Jankovića je bila šokantna. Shvatajući da mu je to isključujuća lična greška i verovatno prelomni trenutak tog susreta, Boban u besu, ne znajući šta da radi, zatrčava se ka betonskoj konstrukciji koša i iz sve snage udara glavom u nju. Istog trenutka krvave glave i u velikim bolovima pada na parket, a saigrači i lekarska ekipa dolaze da njega u nameri da mu pomognu.
Boban Janković je vrlo brzo prebačen u bolnicu, gde su se lekari borili za njegov život. Zanimljivo je i da su se navijači iz dvorane odmah posle meča uputili u bolnicu. Njih preko 5.000 pristalica Panionisa proveli noć ispred bolnice, čekajući informacije o stanju svog ljubimca. Lekari su uspeli velikim naporima da spasu život Jankoviću, ali je on prilikom udarca glavom u konstrukciju koša povredio dva vratna pršljena, zbog čega je od tog trenutka postao nepokretan i ostatak života bio prinuđen da provede u invalidskim kolicima. Ubrzo posle povrede Jankovića, FIBA je odlučila da zaštita na konstrukciji koša mora da bude dodatno pojačana sunđerima, ne bi li se na taj način u budućnosti sprečili incidenti slični Jankovićevom.
Po talentu Janković nije zaostajao za najvećima
Mnogo godina kasnije u jednom intervjuu, Slobodan Janković je medijima pokušao da objasni šta se to zapravo dogodilo 28. aprila 1993. godine: „Kad mi je sudija pokazao petu ličnu, nisam mogao da verujem. Krenuo sam prema njemu. Međutim, shvatio sam da ako ga udarim, to neće na dobro izaći. Tada sam se okrenuo i reagovao onako kako sam. Na televizijskom snimku možete da primetite da sam zastao, jer sam u trenutku pomislio na posledice. Kad sam posle udarca pao na pod, nisam mogao da govorim. Počeo sam da se gušim. Saigraču koji mi je prišao nekako sam uspeo da pokažem da me okrene na leđa.“ – rekao je Boban medijima.
„Boban po talentu nije zaostajao za najvećim igračima poput Dražena Petrovića, Dragana Kićanovića i ostalih. Istina je da nije bio preterano veliki radnik na treninzima. Ipak, na terenu je sve nadoknadio talentom i košarkaškom inteligencijom.“ – rekao je Vlade Đurović o Bobanu Jankoviću. Dana 28. juna 2006. godine posle dugogodišnje borbe sa bolešću Boban Janković je preminuo. I to na isti dan kada je njegov sin Vladimir odigrao maestralno za juniorski tim Panioniosa i postigao 28 poena.
Kako je izgledao jeziv trenutak i udarac glavom Bobana Jankovića u konstrukciju koša, koji mu je uništio život, možete se podsetiti na snimku koji je pred vama. Upozoravamo vas da snimak može biti uznemirujuć.